U nekim razgovorima uvek se setim primra recimo fudbalskih selektora naše reprezentacije - on dobije neko milionče ili čak više, plus bonus ako ostvari rezultat iznad očekivanog (npr. prođe u drugi krug na svetskom prvenstvu). Ako se recimo ne kvalifikuje na svetsko prvenstvo, uruče mu otkaz pre isteka ugovora, ali moraju da mu isplate celu sumu kao da je ostao selektor sve do isteka ugovora.
E, sad, zapitajte sami sebe da li je to pošteno, da neki selektor nakon npr. samo 2 meseca dobije ugovorenu sumu kao da je vodio reprezentaciju 12 ili 24 meseca!
Potom, neko pomenu i Beogradski metro, za šta ti "zaposleni" tamo primaju platu?
Ima takvih primera na desetine, od raznih agencija Vlade do brojnih izmišljenih radnih mesta u javnim preduzećima. Potom, poslanici dobijaju posebne naknade za zasedanja raznih odbora, koji na kraju ne reše ništa, zatim razne anketne komisije i slično. Čak i ona neka "komisija" formirana nakon one tragedije u Ribnikaru nije uradila niti rešila bilo šta, ali su svi uredno dobijali naknade za "rad" u tim stručnim telima.
I na kraju, profesori u školama imaju sedmičnu normu 40 radnih sati, što je valjda po Zakonu o radu, ali imaju 20 časova nastave sedmično, što je 15 sati. Da li je bilo ko analizirao šta je sa onih preostalih 25 sati sedmično, što se uglavnom vodi kao rad od kuće? Deo tih sati otpada na pripremu za nastavu, pregledanje kontrolnih i pismenih zadataka, usavršavanje i druge aktivnosti.
To niko nigde ne evidentira niti se od nastavnika traži da detaljno pišu šta su radili u tih 25 sati, ali je upravo nedostatak tih podataka pogodan da se kaže kako "nastavnici nisu ništa radili" ako nije održana nastava. Nastava se ne održava ni kada se učenici vode na ekskurziju, pa nastavnici opet prime platu kao da su u tim danima držali nastavu.
Najveći problem našeg obrazovnog sistema je to što duže od 50 godina nije bilo suštinske reforme, zadnjih 10-15 godina su samo dodavani novi predmeti (još ranije se počelo sa Veronaukom i Građanskim vaspitanjem), a svi postojeći obavezni predmeti su i dalje ostali obavezni, pa danas deca imaju u školi po 16-17 predmeta, tako da se ceo sistem svodi na to da se sve uči relativno površno, a na kraju efekat je da bi ta deca bila uspešnija kada bi odmah nakon osnovne škole upisala fakultet, jer ih u srednjoj školi uglavnom izmrcvare i udave nepotrebnim gradivom. Ima retkih izuzetaka da učenici sve postignu, pa čak i da dodatno idu u privatnu školu na neki strani jezik i sl., ali to su retki izuzeci, za koje se mogu oformiti specijalna odeljenja.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.