Citat:
Java Beograd:
Citat:
Living Light: Tačno je da stvari sagledavaš malko drugačije,
- mora da kažem, da i ja imam osećaj, utisak (iz tvojih postova), da širiš sns mudrost.
Da, kapiram. Verovatno zato što se ne povodim za nekim "opštim" trendovima, i što nemam ni malo skrupula da to i kažem/napišem.
Jer, mi sad mrzimo vučića, i sve šta ima bilo kakav prizvuk "protiv-vlasti" neko je sklon da proglasi da je to dobro. A nije.
Nevoljenje Vučića nije trend nego stvar zdravog razuma. Onaj ko voli čoveka sa očiglednim psihičkim poremećaja (narcisoidni poremećaj), koji konstantno iz svog mehura poziva na nasilje i provocira određenu grupu ljudi, je ili isti takav - ili nešto drugo debelo nije u redu sa njim.
@Living - Ne bih rekao da Java širi "SNS mudrost" samo bih rekao da je "bolno racionalan" i na momente previše sagledava stvari iz svog ugla. Ovako uglavnom, rekao bih da se malo više slažem sa njim, nego što se ne slažem, recimo 70% - 30%.
Recimo neko vidi blokadu kao način izražavanja nezadovoljstva, buđenja svesti naroda, a on vidi kao smetnju da dođe na koncert
Neko vidi štrajk kao način za izražavanje nezadovoljstva, a on to vidi kao "bleju i nerad" (što i jeste, ali nije bleja i nerad radi nerada - nego radi nekih drugih ciljeva).
Imam par takvih drugara, baš skoro sam pitao druga da li je "nekad nekog podržao u svojoj borbi, onako iskreno, na svoju štetu"..Znači ne moralno podržavao tapšanjem po ramenu, nego baš podržavao.
Da bi ste bolje shvatili značaj štrajka - navešću vam jedan primer na mikro-nivou - radila gospođa u firmi, pre par godina, sve sjajno, bajno, dobri uslovi, ali je imala jednog od menadžera koji ih je malo omalovažavao, mikromenadžovao. Niko ga nije voleo, ali je bilo onih koji su bili otvoreniji, bilo je onih koji su trpeli, bilo je onih sa da se tako izradim manjom dozom empatije koji su bili u fazonu "šta me briga, ja sam ovde došao da zaradim platu, a i prema meni je lik ok" i slično.
Ukratko kako je prolazilo vreme, lik se peo na živac sve većem broju ljudi, terao je na dolaženje u kanc. usred pandemije (politika cele firme je bila remote), zavirivao kolegnicama ispod suknje, ucenjivao "napredovanjem ako budeš poslušna i slično". Tek kada je dovoljan broj ljudi ustao i rekao "mi danas nećemo da radimo, radi upozorenja", alarmirala se kadrovska, više instance, uprava firme i slično. Pre nego što pomenemo njihovu platu i kako je ok da za tih nekoliko dana ne dobiju dnevnice, oni su bili spremni i na otkaz i na disciplinske mere, smanjivanje plate, sve posledice. Ukratko, održani su sastanci, lik je odbio da se menja da sarađuje i firma se pozdravila sa njim i nastavila da funkcioniše normalno.
Štrajk je poslednja mera, štrajk je kad nekom doqrtchi i kada se štrajkuje uglavnom ne haješ ni za otkaz, ni za plate, to se radi kada se nema šta izgubiti.
Isto tako je i sa protestima, kada ne može da se ostvari neko pravo preko nadležnih institucija, onda kao u pesmi Crvene Jabuka - zovu ulice.