Ovo je ekstremno bitan tekst iz engleskog Gardijana star 12 godina ali link koji sam okačio ostao je na prošlog strani, pa evo celog teksta ovde:
Citat:
U Ukrajini, SAD nas vuku ka ratu sa Rusijom
Džon Pildžer
Uloga Vašingtona u Ukrajini i njegova podrška neonacistima režima ima ogromne implikacije za ostatak sveta.
Uto 13. maj 2014. 15.30 EDT
Zašto tolerišemo pretnju još jednog svetskog rata u naše ime? Zašto dozvoljavamo laži koje opravdavaju ovaj rizik? Razmere naše indoktrinacije, napisao je Harold Pinter , su „briljantan, čak i duhovit, veoma uspešan čin hipnoze“, kao da se istina „nikada nije dogodila čak ni dok se dešavala“.
Američki istoričar Vilijam Blum svake godine objavljuje svoj „ažurirani rezime američke spoljne politike“ koji pokazuje da su, od 1945. godine, SAD pokušale da svrgnu više od 50 vlada, od kojih su mnoge demokratski izabrane; grubo se mešale u izbore u 30 zemalja; bombardovale civilno stanovništvo u 30 zemalja; koristile hemijsko i biološko oružje; i pokušale da ubiju strane lidere.
U mnogim slučajevima, Britanija je bila saradnik. Stepen ljudske patnje, a kamoli kriminala, malo se priznaje na Zapadu, uprkos prisustvu najnaprednijih komunikacija na svetu i nominalno najslobodnijeg novinarstva. Nemoguće je reći da su najbrojnije žrtve terorizma – „našeg“ terorizma – muslimani. Da je ekstremni džihadizam, koji je doveo do 11. septembra, negovan kao oružje anglo-američke politike ( operacija Ciklon u Avganistanu), je potisnut. U aprilu je američki Stejt department primetio da je, nakon NATO kampanje 2011. godine, „ Libija postala sigurno utočište za teroriste “.
Ime „našeg“ neprijatelja se menjalo tokom godina, od komunizma do islamizma, ali generalno je to svako društvo nezavisno od zapadnih sila koje okupira strateški korisnu ili resursima bogatu teritoriju, ili samo nudi alternativu dominaciji SAD.
Vođe ovih opstruktivnih nacija obično se nasilno odbacuju, poput demokrata Muhameda Mosedeka u Iranu , Arbenza u Gvatemali i Salvadora Aljendea u Čileu , ili se ubijaju poput Patrisa Lumumbe u Demokratskoj Republici Kongo. Svi su izloženi zapadnoj medijskoj kampanji ocrnjivanja – setite se Fidela Kastra, Uga Čaveza, sada Vladimira Putina.
Uloga Vašingtona u Ukrajini je drugačija samo po svojim implikacijama za sve nas. Po prvi put od Reganovih godina, SAD prete da će uvesti svet u rat.
Pošto su istočna Evropa i Balkan sada vojne ispostave NATO-a, poslednja „tampon država“ koja se graniči sa Rusijom – Ukrajina – biva razarana od strane fašističkih snaga koje su oslobodile SAD i EU.
Mi na zapadu sada podržavamo neonaciste u zemlji u kojoj su ukrajinski nacisti podržavali Hitlera.
Nakon što su u februaru osmislili puč protiv demokratski izabrane vlade u Kijevu, Vašingtonovo planirano zauzimanje ruske istorijske, legitimne pomorske baze u toplim vodama na Krimu nije uspelo. Rusi su se branili, kao što su to činili od svake pretnje i invazije sa Zapada skoro vek.
Ali vojno opkoljavanje od strane NATO-a se ubrzalo, zajedno sa napadima koje su organizovale SAD na etničke Ruse u Ukrajini. Ako se Putin može isprovocirati da im pritekne u pomoć, njegova unapred određena uloga „parije“ opravdaće gerilski rat koji vodi NATO, a koji će se verovatno proširiti na samu Rusiju.
Umesto toga, Putin je zbunio ratnu stranku tražeći sporazum sa Vašingtonom i EU, povlačeći ruske trupe sa ukrajinske granice i pozivajući etničke Ruse u istočnoj Ukrajini da odustanu od provokativnog referenduma održanog tog vikenda. Ovi ljudi koji govore ruski i govore dva jezika – trećina stanovništva Ukrajine – dugo su tražili demokratsku federaciju koja odražava etničku raznolikost zemlje i koja je autonomna od Kijeva i nezavisna od Moskve. Većina njih nisu ni „separatisti“ ni „pobunjenici“, kako ih zapadni mediji nazivaju, već građani koji žele da žive bezbedno u svojoj domovini.
Poput ruševina Iraka i Avganistana, Ukrajina je pretvorena u tematski park CIA – kojim lično upravlja direktor CIA Džon Brenan u Kijevu, sa desetinama „specijalnih jedinica“ iz CIA i FBI koje uspostavljaju „bezbednosnu strukturu“ koja nadgleda divljačke napade na one koji su se protivili februarskom puču. Pogledajte video snimke, pročitajte izveštaje očevidaca sa masakra u Odesi ovog meseca. Fašistički razbojnici u autobusima spalili su sedište sindikata , ubivši 41 osobu zarobljenu unutra. Gledajte policiju kako stoji pored.
Jedan lekar je opisao pokušaj spasavanja ljudi, „ali su me zaustavili proukrajinski nacistički radikali. Jedan od njih me je grubo odgurnuo, obećavajući da ćemo uskoro mene i druge Jevreje iz Odese zadesiti ista sudbina. Ono što se dogodilo juče nije se dogodilo ni tokom fašističke okupacije u mom gradu u Drugom svetskom ratu. Pitam se zašto ceo svet ćuti.“
Ruskogovoreći Ukrajinci se bore za opstanak. Kada je Putin najavio povlačenje ruskih trupa sa granice, ministar odbrane kijevske hunte, Andrij Parubij – jedan od osnivača fašističke stranke Svoboda – hvalio se da će se napadi na „pobunjenike“ nastaviti. U orvelovskom stilu, propaganda na Zapadu je ovo izvrnula u Moskvu koja „ pokušava da orkestrira sukobe i provokacije “, prema rečima Vilijama Hejga. Njegov cinizam prate Obamine groteskne čestitke hunti za puč na njenoj „ izvanrednoj uzdržanosti “ nakon masakra u Odesi. Hunta, kaže Obama, je „zakonito izabrana“. Kao što je Henri Kisindžer jednom rekao : „Nije bitno šta je istina, već šta se doživljava kao istina.“
U američkim medijima, zločin u Odesi je umanjen kao „mutan“ i „tragedija“ u kojoj su „nacionalisti“ (neonacisti) napali „separatiste“ (ljude koji su prikupljali potpise za referendum o federalnoj Ukrajini). Rupert Merdokov Volstrit žurnal je prokleo žrtve – „ Smrtonosni požar u Ukrajini verovatno izazvan pobunjenicima, kaže vlada “. Propaganda u Nemačkoj je bila čisti hladni rat, a Frankfurter algemajne cajtung je upozorio svoje čitaoce na ruski „neobjavljeni rat“. Za Nemce je potresna ironija što je Putin jedini lider koji osuđuje uspon fašizma u Evropi 21. veka.
Popularno je poznata istina da se „svet promenio“ nakon 11. septembra. Ali šta se promenilo? Prema rečima velikog uzbunjivača Danijela Elsberga , u Vašingtonu se dogodio tihi puč i sada vlada rašireni militarizam. Pentagon trenutno vodi „specijalne operacije“ – tajne ratove – u 124 zemlje. Kod kuće, rastuće siromaštvo i gubitak slobode su istorijska posledica stalnog ratnog stanja. Dodajte rizik od nuklearnog rata i postavlja se pitanje: zašto ovo tolerišemo?
Ovaj napis o tekućem ratu neonacista protiv Slovena, objavljen pre više od 12 godina, je najbitnije štivo o ovoj tematici i treba ga kopirati u sve teme na ES-u koje se tiču ovog rata, jer ovaj tekst star preko 12 godina, genezu, svrhu i trajanje ovog rata razjašnjava čak i onima koji to do sada "nisu znali".