Citat:
Da li polje u idealnom vakuumu moze biti toliko jako da "otrgne" cesticu (elektron) iz provodnika?
Zavisi o kom polju govoriš. Pre svega jedno objašnjenje. Na zonalnim dijagramima imaš provodnu zonu i zonu vakuuma (i Fermijev nivo, ali ignoriši to sad). Razlika ta dva nivoa predstavlja afinitet elektrona, tj. energiju koja mu je potrebna da napusti "zagrljaj" atoma i da se otisne u nepoznato. Jednom kada se otisne, on je predmet onog spoljnog polja, a ono što ga može odvesti do vakuumskog nivoa je recimo termojonska emisija ili fotoelektrični efekat. Kad je ovo drugo u pitanju, možemo govoriti da ga je spoljno polje istrglo, ali to je promenljivo polje.
Za neki idealizovan slučaj (provodnost teži beskonačnosti => nema polja u provodniku, dimenzije atoma beskonačno male) neosvetljeni komad metala na nultoj temperaturi ne bi dovodio do proboja bez obzira na intenzitet spoljašnjeg polja.
U realnosti, ti koristiš spoljno polje da oslobođene elektrone dovučeš na drugi kraj. Što jače polje, to je veća verovatnoća da će oslobođeni elektron stići tamo gde želiš. Ali broj njih koji polazi ipak zavisi daleko više od recimo temperature nego samog polja.
Citat:
I da li postoji maksimalna jacina polja koju je u vakuumu moguce postici?
Pa to pre svega zavisi od načina na koji dobijaš polje. Ako misliš na elektrostatičko polje, ono je rezultat prisustva naelektrisanih čestica. Što više čestica na manjem prostoru, to jače polje. Problem je u tome što naelektrisane čestice em imaju konačne dimenzije, em ne vole društvo istih takvih.
--
1st Rule of Bayonette Fighting: Never get close enough to do it!