Citat:
ili prostim jezikom to ti je kao princip reshavanja nekog zadatka.
Neće biti baš princip rešavanja nekog zadatka. Princip rešavanja zadataka (problema) ne može da se opiše algoritmom.
Algoritam je redosled osnovnih koraka, konačne dužine, sa definisanim početkom i krajem, koje treba izvršiti da se obavi neki složeniji korak. (vrlo je bitno da je u pitanju
redosled, i da su koraci
osnovni i da je redosled
konačne a ne beskonačne dužine, i da postoje tačno utvrđeni
početak i
kraj.)
Pritom se smatra da onaj ko izvršava algoritam zna kako da izvrši svaki
osnovni korak; ali u isto vreme onaj ko izvršava algoritam nema pojma kojim redosledom te korake treba da iskombinuje kako bi izvršio složeni korak.
Primer osnovnog koraka za ljude:
upali svetlo bi mogao da bude osnovni korak za tebe u nekom algoritmu pošto verovatno znaš kako se to radi.
Napravi avion verovatno ne bi mogao da bude osnovni korak za tebe pošto verovatno ne znaš, odnosno ne možeš sam da napraviš avion. Ali
napravi avion bi mogao da bude složeni korak, pod uslovom da imaš nekog ko će da ga razloži do najsitnijih, za tebe osnovnih koraka.
Primer za računare: računari uglavnom znaju samo da rade nešto sa brojevima: da ih premeštaju tamo-ovamo ili da računaju najosnovnije stvari — dodelu, zbir, razliku, proizvod, količnik, logičke operacije i još nekoliko ne baš sasvim očiglednih stvari.
Zato svaki algoritam kog želiš da izvršiš na računaru mora da bude iskazan u obliku konačnog redosleda dodela, zbirova, razlika, proizvoda, količnika, logičkih operacija i još nekolik one baš sasvim očiglednih stvari, sa definisanim početkom i krajem. Na primer,
saberi broj 3 sa brojem 5 bi mogao da bude osnovni korak, ali
pusti muziku ne bi mogao.
f