Citat:
I opet se vracam, ako se igramo bankara (primamo cekove na odlozeno placanje, efektivno dajemo kredit potrosacu) moramo da snosimo sve posledice koje pravi bankar snosi u slucaju da mu klijent ne vraca kredit...
Ne, ovde to funkcionise drugacije. Isplata ceka je zagarantovana a primanje ceka je obaveza. Znaci, ako ja odbijem da primim cek i neko me prijavi ili cu platiti visoku kaznu ili cu u zatvor, a ako primim cek, zagarantovan mi je novac. Takodje, ovde vlasnik racuna ne moze da dodje u banku i kaze "dajte mi 100 cekova", vec se prilikom preuzimanja cekova proverava stanje racuna i istorija priliva i odliva, pa neko dobije 1 cek, neko 2, a neko ko cesto ide u minus mozda ne dobije ni jedan. Kreditiranje cekovima, ako se moze tako nazvati je sasvim legalan nacin placanja. Pri tom je prodavcu zagarantovana naplata, cak i ako korisnik umre. Da, slucaj koji sam naveo je bio taj, korisnik preminuo, a ja naplacujem njegove cekove i pola godine posle toga. Nikom nije u interesu "da se igra bankara", u interesu je da se roba proda, a novac cesto nije neophodan odmah, ali najvaznije od svega je da isplata bude zagarantovana jer sitna zarada nije vredna ulazenja u polulegalne tokove i rizika.
Citat:
Naravno, mnogo je vise prodavaca koji kazu da nece da mi daju nesto na tri ceka nego me upute na obliznju banku gde mogu da uzmem kredit za to sto zelim da kupim.
Mi ipak zivimo u zemlji gde barem 90% ljudi nikada u zivotu nije dobilo kredit, a od onih sto su dobili, najveci deo je dobio u poslednjih godinu dana.
nenadgro pogresno pokusava da predstavi trgovce kao one koji vole i uzivaju u kreditiranju kupaca, koji su konkurencija bankama, ali oni koje secanje sluzi barem 15-ak godina znaju da nije tako. Oduvek smo ziveli u ekonomski nestabilnoj zemlji gde je visoka inflacija i devalvacija normalna pojava. Sa druge strane, neko vezivanje cena za stranu valutu prakticno je smatrano za neprijateljsku delatnost... Tako su banke, kao i svuda u svetu, davale ljudima kredite. I, sad, neko uzme kredit, kupi kucu, i pocne da otplacuje. Prvi mesec pola plate, drugi mesec pola plate, treci mesec krene neka inflacija pa bude petina plate. Cetvrti mesec bude 50-i deo plate. Peti mesec iznos bude koliko paklica cigareta. Sedmi mesec bude koliko i uplatnica. Osmog meseca je vec iznos koji je veoma blizak nuli.... Tako su mnoge banke dovedene do prosjackog stapa. Neke se nikad nisu oporavile, neke jesu, ali je svaki normalan vlasnike banke rekao sebi "e neces vise ni mrtav davati kredit!". Potom se finansijska situacija kolko-toliko stabilizovala, banke su radile platni promet i slicne poslove, ali bankari su na pominjanje reci "kredit" i dalje dobijali nervni slom. A tada se neko setio kako kupcima da omoguci odlozeno placanje a da banka ne snosi rizik od inflacije. I tako je pocela prodaja na cekove. Banka proveri solventnost korisnika racuna, da mu cekova koliko zna da ovaj moze da plati, ovaj ode i za to kupi robu na odlozeno placanje. Banci lepo - ne strahuje od inflacije, kupcu lepo - dobio odmah a placa postepeno, prodavcu lepo - prodao robu a novac garantovano dobija kad za to dodje vreme... A onda su banke dobile novac od svetske banke koji je trebalo da iskoriste za davanje kredita. I da li su iskoristile? Nisu! Kad su ovi posle godinu dana dosli i videli da se to uopste ne koristi za sta je namenjeno, lupili su im neke kamate i penale, pa su banke pocele kao da nude kredite, ali su postavile visoke kamate i 101 realno nepotreban zahtev koji korisnik mora da ispuni, kako bi sto manje kredita bilo dato. Kada bi neko, nekim cudom uspeo da ispuni sve te zahteve, oni bi rekli "dajte dokumentaciju pa dodjite za mesec dana". A onda, kad ovaj dodje, jos jednom bi razmisljali da li da mu daju kredit ili da kazu "sve je to u redu ali banka nema para".
Medjutim, pod uticajem stranih banaka, poslednjih godinu dana dobijanje kredita nije vise naucna fantastika, tako da trgovci mogu konacno da prestanu "da se igraju bankara". Obicno obrada kreditnog zahteva traje dan-dva, za godinu dana ocekujem da ce se to u svim bankama zavrsavati za manje od sat vremena, a tada ce trgovci u potpunosti zaboraviti na cekove i raditi ono sto je njihov posao.
Bilo kako bilo, trgovina je po definiciji zamena robe za novac, a ne za neko parce papira cija naplativost nije garantovana, tako da se ne treba mnogo nadati da ce neko biti raspolozen da prima rizicne cekove, narocito kada se uzme u obzir cinjenica koliko u ovoj zemlji ima "snalazljivih" ljudi, koji bi gde god mogu pokupovali po pola prodavnice a onda bi im se izgubio svaki trag.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.