Dobitnik sedmice ima rok od 60 dana da dodje po nagradu. U „Lutriji“ kazu da nije bitno da li je dobitnik nas drzavljanin ili stranac jer Zakon o igrama na srecu ne govori nista o tome. „I pudlica moze da donese listic - dobice nagradu“, kaze Darko Nikolic iz „Drzavne lutrije“.
Dobitnik ne treba da se plasi da dodje po nagradu jer „Lutrija“ ima proceduru koja garantuje sigurnost, uveravaju iz „Lutrije“. Kada se osmeli, dobitnik treba da pozove telefonom i ne mora da se predstavlja. Moze samo da kaze „Dobar dan, ja sam osvojio glavnu nagradu mogu li da razgovaram sa direktorom“. Veza ce mu odmah biti prebacena i niko nece znati njegov identitet. Sa direktorom Bojanom Kristom ce se licno dogovoriti kad da dodje i samo direktor ce znati kad ce on doci. Kada bude stigao u dogovoreno vreme, treba da se najavi kod sekretarice. Opet ne mora da kaze zbog cega je tacno dosao, vec samo da kaze da ima zakazan sastanak sa direktorom. S obzirom da direktor ima dnevno sastanke sa 100 ljudi, niko nece ni obratiti paznju na njega, tvrdi Nikolic.
Kada udje u direktorovu kancelariju, potrebno je samo 15 minuta da se proveri ispravnost listica. Direktor uzima listic, pise revers za njega i listic se odnosi u trezor, gde se proverava autenticnost. Nakon toga dobitnik moze da preuzme nagradu jer ce od „Lutrije“ dobiti licno obezbedjenje do banke ili nekog drugog mesta gde zeli da ode.
- Najgora opcija je da preuzme kes i to retko ko radi. „Lutrija“ moze direktno da mu prebaci novac na racun u banci ili nekom preduzecu, agentu prodaje ukoliko hoce odmah da ga ulozi u nekretnine. „Lutrija“ i banka ga mogu posavetovati u sta da ulozi novac, a moze uzeti i konsultanta - dodaje Nikolic.
Da bi bio siguran da niko nece znati cak ni kako izgleda, dobitnik u „Drzavnu lutriju“ moze da posalje advokata, rodjaka, prijatelja...
________________________________________
U poseti Miljojku Jakovljevicu, velikom dobitniku na lotou 1997. godine
Milioni me nisu promenili, pare se brzo potrose
Jula 1997. godine Miljojko Jakovljevic Strizo postao je jedan od najbogatijih ljudi u Cacku. Srecna zvezda zasijala je iznenada i ovog skromnog coveka preko noci ucinila milionerom.
Te godine u 27. kolu lotoa izvuceni su brojevi koji ce zauvek ostati upisani u hroniku porodice Jakovljevic, a zlatom su ovekoveceni i na jednoj od Miljojkovih kuca. Premija je bila 1,450 miliona ondasnjih nemackih maraka ili oko devet miliona dinara.
Miljojka, koji se blizi osmoj deceniji zivota, zatekli smo u svojoj kuci u Cacku, gde provodi najvise vremena. Prizemna kucica, skromno uredjena, ne bas u centru grada, nijednog trenutka ne odaje ko u njoj zivi. Tajnu samo donekle otkrivaju „pasat“ i novi „dzip“ . Jakovljevic nas docekuje raspolozen i nasmejan.
- Tamo-vamo, pare su se istrosile - docekuje nas Miljojko sa ovim recima.
- Nisam se ja nesto ni krio, a nisam ni mog’o. Odmah me otkrio Veljo Ilic, kada sam otisao da se raspitam za neke placeve u Cacku, a i opstini sam platio porez oko 240.000 maraka. Pare su otisle u pametne ruke - prica nam ovaj jos nasmejani, nekadasnji „loto milioner“.
- Nista se ja nisam promenio, cak mi ni tada to nije udarilo u srce. Jesam bio zdraviji pre toga, sada se ostarilo. Nisam se ni plasio, zasto bih, nisam nikoga opljackao. Naravno, bilo je neke nelagodnosti, jer veliki je to novac - prica nam Miljojko i otkriva da je vec prve godine bilo napada i pljacki, ali da ga ni to nije previse uplasilo. Otkriva nam i zasto:
- Bio sam partizan sa 17 godina, tada sam izucio za minera i ronioca. Tone eksploziva su prosle preko mojih ruku, vadio sam rudare iz rudnika u Aleksincu, gledao smrti u oci. A jednom sam cak pustio neke maskirane da udju u kucu. Kasnije je jos bilo takvih upada. Jednog sam cak i ranio u dvoristu - priseca se Miljojko.
Jakovljevic je isao pet puta u Beograd i dizao novac na svakih sedam dana. Nije zeleo da pare ulaze u banke, vec je po nagovoru „jednog dobrog savetnika iz Beograda“ odmah kupovao nekretnine. Sa sinovima vec u jesen iste godine, izgradio je fabriku „Jak inzenjering“ u Preljini, koja i sada uspesno radi. Jednom sinu je kupio stan, drugom kucu u Cacku, napravio vikendicu u rodnom Vujetincu, kupovao zemlju od rodjaka. Sebi je prvo kupio stan u Cacku, ali nije mogao da se privikne, pa je kupio kucu u kojoj i sada zivi. Ni automobili nisu nedostajali. Kupio je Miljojko traktor, kamion, cetiri putnicka auta, uvozio masine za fabriku u Preljini. Kaze, pomoc je davao svima koji su trazili.
- Nadam se da je i sada sedmicu dobila neka sirotinja, ali sumnjam jer kompjuter ti je djavolja naprava - kaze na kraju Jakovljevic.
http://www.blic.co.yu/arhiva/2005-04-07/strane/tema.htm
[Ovu poruku je menjao secret dana 11.04.2005. u 18:02 GMT+1]
Moja 500-ta poruka
Ma gde ti ja znam da se potpisujem preko tastature!! D'OH!!