U poslednjoj deceniji u Srbiji je u stalnom porastu broj osoba sa mentalnim poremećajima, što je posledica petnaestogodišnje izloženosti stresovima zbog ratova u okruženju, sankcija, siromaštva. Zbog toga se može reći da je povećan broj obolelih od posttraumatskog stresnog poremećaja, nekada zvanog vijetnamski sindrom - dr Srđan Milovanović, asistent pri Katedri za psihijatriju Medicinskog fakulteta u Beogradu.
- Uzrok mentalnog poremećaja može biti genetska predispozicija, ali i neki od psiholoških ili socioloških faktora. Depresija je često reakcija na neki stresni događaj: gubitak člana porodice, voljene osobe, razvod, gubitak posla... a stres je jedan do najčešćih i najvažnijih uzroka pojave mentalnih bolesti.
Stres, naročito ako je iznenadan i dugotrajan, iscrpljuje organizam, zbog čega opada imunitet. Samim tim se stvara pogodno tlo za pojavu raznih bolesti, ali ne samo mentalnih, dodaje naš sagovornik. Stres može izazvati i visok krvni pritisak, čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu, šećernu bolest, infarkt miokarda, pa i karcinom.
- Kako će se mentalni poremećaj manifestovati, odnosno koji će biti simptomi, zavisi od toga koja je vrsta problema u pitanju. Da nešto nije u redu vidi se ako je osoba stalno neraspoložena, ima nesanicu, strahove, gubi apetit, razdražljiva je, okreće se alkoholu ili lekovima za podizanje ili spuštanje raspoloženja. Prvo što primetite na čoveku koji je u depresiji jeste gubitak životne radosti. Depresivnom čoveku nije stalo ni do čega. On je inertan, povučen, a smanjene su mu i potrebe za hranom, ličnom higijenom, kao i potreba za seksom. Takođe se mogu primetiti i promene u telesnoj težini.
Većina mentalnih poremećaja, naročito depresija, zahteva stalni lekarski nadzor, kontrolu i lečenje. Kod teških oblika mentalnih poremećaja javlja se i ideja o samoubistvu kada je bolničko lečenje od presudnog značaja.
Lečenjem se kod tih osoba povećava sposobnost da vode normalan život. Pravovremena, rana dijagnostika i lečenje doprinose bržem oporavku i vraćaju porodici stabilnost, koja se često gubi u takvim slučajevima.
Mentalni poremećaji leče se kombinacijom odgovarajućih lekova i psihoterapijom. Koja će psihoterapijska tehnika lečenja biti primenjena zavisi od vrste poremećaja, orijentacije psihoterapeuta, ali i od ličnosti osobe kojoj je pomoć potrebna.
Mnogi ljudi se plaše psihologa i psihijatra. Taj strah se javlja zato što se oni, u stvari, stide psihičkih problema i kriju ih od okoline. Ali strah treba prevazići, jer psihijatar može samo da pomogne da se osećamo bolje.
- Kada priznamo da imamo problem i potražimo pomoć, onda neće moći da dođe do zabune da se neko, na primer, godinama leči kod kardiologa jer ima srčane smetnje, a da u stvari ima panične napade čiji su simptomi veoma slični. Posle nekog vremena provedenog bez lečenja, panični napadi se mogu komplikovati pojavom stresa. Ideja o samoubistvu javlja se kod ljudi koji pate od najtežih mentalnih poremećaja, ali je ne treba zanemariti, jer je suicid jedan od glavnih svetskih zdravstvenih problema.
Procenjuje se da svakodnevno oko 1.000 osoba počini samoubistvo širom sveta. U Sjedinjenim Državama to je osmi uzrok smrtnosti, gde se procenjuje da dnevno oko 75 osoba počini samoubistvo.
Najsklonije suicidu su osobe starije od 65 godina. Na primer, stopa suicida u SAD je kod starih za 50 odsto veća u odnosu na suicidalnu stopu tinejdžera. Statistika kaže da su (u grupi starih) suicidu skloniji belci, odskora udovci i oni preko 75 godina starosti.
Jovana Subotić - Sonja Todorović