Neka 2 sata pred nastup Floyda sedimo u "Radionici" Srki i ja, gustiramo "Lav" i pravimo kvote za pesme koje ce svirati.
Money 1:1
Wish You Were Here 1:1
Another Brick In The Wall 1:1
Hey You 2:1
Comfortably Numb 3:1
High Hopes 3:1
Brain Damage 5:1
Shine On... 10:1
Sheep 15:1
Atom Heart Mother 20:1
Za poslednje dve je malo nelogicno da se nadju na tiketu za ovaj nastup ali tu su jer Sheep je prva pesma koja nam je pala na pamet kao cela Watersova, a AHM je tu jer smo valjda hteli da nastup sto duze traje a te pesme ima preko 20 minuta...
Slozili smo se da bi obojica najvise voleli da cujemo Comfortably Numb.
Moj tiket:
Money
WYWH
Comfortably Numb
Srkijev tiket:
Money
ABITW
Hey You
Posto smo sami smislili kladjenje, igrali na sigurne kvote a nismo nista ni uplatili - nismo nista ni dobili, osim nesto manje od pola sata leptira u stomaku. Kada je krenula Money, trebalo je naviknuti se na to da gledas Gilmora i Watersa na bini i da se to sada negde desava... Opcinjujuce toliko da neke delove pesme nisam ni prepoznao. WYWH ostace zapamcena po Watersovom pokusaju pevanja, jebiga, ipak su dve decenije ucinile svoje. Svejedno, to je covek koji je nekada pevao sve i lepo je bilo videti ga makar kako se trudi, mada sledecu je izvukao sasvim pristojno... ali...
Iskreno, koliko god sam zeleo, mislio sam da C.Numb nece svirati, nekako mi je delovala previse duga za trecu pesmu, a inace je bilo skroz glupo da PF sviraju samo 3 pesme ali ajde... Ocekivao sam ABITW bez obzira sto je nisam stavio na tiket, ipak je to njihova pesma za koju zna i moja keva a potrebni su i prateci vokali gde bi sasvim lepo uposlili one crncice i eto radosti...
Kad ono medjutim... krece... taj ton uvek izvrne zeludac, ne znam koji je dur ili mol ali jednostavno uvek se najezim, ta pesma mi je uvek bila van svake kategorije.
"Hello..." i to je to, u trenutku kontam da negde na planeti stoje Gilmor i Waters, u
narednih 6-10 minuta u zavisnosti od duzine sola ce svirati stvar uz koju uvek zatvorim oci i mastam da sam ispred bine na koncertu, i to je to! To je treca pesma za veceras i nema dalje, to je verovatno bilo poslednji put i moja poslednja sansa. Ali dobro, blize tom koncertu nisam mogao da budem...
Pored toga sto sam bio srecan gledajuci ih, bas sam se nekako i zabedacio... Posle njih, nekako i stvari koje stvarno volim deluju smesno. Bas juce sam izvrteo Bloc Party par puta, svideli mi se, ali sta su oni koji moj posle ovoga sinoc, kako sutra opet da ih slusam i kontam da su okej bend... Hey you, don't tell me there's no hope at all...
vdl/nlns