|
Marko Bijelic
Član broj: 3296
Poruke: 1077
*.teol.net.
Sajt: markobijelic.com
|
Evo ukratko o čemu se radi u filmu. U suštini, lijepo urađena priča o jednom vremenu, sa veoma uskim fokusiranjem na grad Zagreb i ekipu sa tamošnjeg filozofskog fakulteta. Uglavnom čitavo vrijeme matori hipici pričaju o svojim studentsko-kafanskim danima, loženju na anarhizam i Če Gevera, izigravanju nekakvih trećerazrednih državnih neprijatelja tokom 60-ih. Džoni se u većini tih priča provlači gotovo kao sjenka, više u fazonu frika koji ima dosta u prstima i svakodnevno nešto novo fabrikuje. Ufuranost ili ne, većina ih pokušava ispričati priču o liku sa strane koji je nekako njima neočekivano uspio; što se tiče samih odnosa priče se često svode na ono bili smo mi dobri s njim, ali ipak ne toliko bliski.
Film je konceptovan hronološki, išlo se po poznatom receptu, manjih poglavlja koji se baziraju na nekoj Džonijevoj pjesmi, s tim što je velika pažnja posvećena dešavanjima na prva tri Azrina albuma, kao i događajima koji su prethodili nastanku Azre. Likova ima svakvih, a aksiom "Ko igra za raju i zanemaruje taktiku..." je prisutan tokom čitavog filma. Đoka Anarhista, čovjek koji je imenom Azra krstio negdje u isto vrijeme svoju ćerku i Džonijev bend, u neku ruku je centralan lik i čovjek koji onako najvjernije priča priču. Živi u istom stanu gdje je živio prije 30+ godina, spominje se generacijsko eksperimentisanje sa LSD-ijem u mladosti, tu mu je i stara majka. Čera iz "Pametni knjiški ljudi" je danas kao neka ofucana šminka u ofisu u sklopu državne uprava, sve sa LCD monitorom na stolu i Azrom na Windows Media Playeru. Većina žena koje se pojavljuju u filmu rade nešto u kulturi, osim Maje Prišt (inače igra sa riječima njenog prezimena) koju radi kao neka instruktorica ritmičke gimnastike i ima u kući fancy zid u fazonu Pink Floyd The Wall omota. Najjači lik koji se pojavljuje u filmu
defintivno Mirna iz pjesme "Slučaj susret". Na slikama iz mladosti otkida totalno, a u filmu se pojavljuje u fazonu solidno držeće elegancije sa obrisima stare ljepote. Stiže avionom iz Amsterdama, šeta po gradu, priča dubokim muškim glasom, jak utisak.
Sam film nije izbjegao standardni propagadni materijal nove domovine, koji je default svih Hrvatskih filmova. U suprotnom, nema ni prikazivanja na državnoj TV. Beograd se uopšte ne spominje, o Sarajevo se govori u jednoj sceni pri kraju, naravno u domenu rata. "Kurvini sinovi" su vizuelno ilustrovani tenkovima na Kosovu '89, tu su poneki kadrovi obilježja novih nacionalnih vremena, nešto bez čega se moglo, pogotovo u dometima ove priče.
Nastavak slijedi...
|
Večeras dokumentarac o Džoniju Štuliću (Kad Miki kaže da se boji)
Re: Večeras dokumentarac o Đoniju Štuliću (Kad Miki kaže da se boji)
