Što se tiče puš pauze.... ja bih najviše voleo da pušenje na radnom mestu bude potpuno zabranjeno.
Evo predlažem amandman na sopstveni predlog:
Svim zaposlenima sat vremena pauze, mogu da rade šta hoće i ne moraju da budu u prostorijama firme za to vreme. Ukoliko ostaju u prostorijama, firma im može obezbediti posebnu prostoriju za drogiranje duvanom što bi bila odluka vlasnika. Pre i posle propisanog sata pauze nema kafe i cigareta. Van tog "pušačkog" prostora nema paljenja cigareta. Kraj priče, nema rupa u zakonu i slobodnog tumačenja.
Alkohol nije problem utoliko što niko neće dugo zadržati radnika koji pije na poslu. Za cigarete se ipak još uvek gleda kroz prste. Kao nepušač, nisam oduševljen zbog toga, ali će tako biti sigurno još par godina, dok se cigarete i duvan u očima poslodavca ne izjednače.
Ali problem treba seći u korenu.... cigarete su lako dostupne deci. Punoletstvo bi se i dalje sticalo sa 18 godina, ali bih za cigarete i alkohol uveo posebne provere. Cigarete i alkohol se ne bi smele prodavati licima koja nisu navršila 21. godinu života, u ugostiteljskim objektima ostavio bih granicu na 18 (možda, još bih razmislio o tome).
Prodavnice/kiosci koji ne poštuju ovu odredbu za prvi prekršaj dobijaju opomenu u vidu 30 dana zabrane rada uz veliku novčanu kaznu, ponovni prekršaj povlači oduzimanje dozvole za rad. Kazna uvek ide na teret vlasnika prodajnog objekta, s tim što se radnicima mora predočiti da obavezno legitimišu kupce duvanskih/alkoholnih proizvoda osim onih lica za koje se jasno i nedvosmisleno može uočiti da su punoletna. Ovde je jedino problem kako proveriti da li se cigarete zaista prodaju maloletnicima, i za to stvarno nemam rešenje.
Jasno je da je udaranje po džepu jedini način da se neki ljudi opamete, i da se mentalitet naroda polako menja. Edukacija i reklamne kampanje nikako ne smeju da budu glavno i jedino sredstvo u borbi protiv duvanskog dima.