Citat:
duck@: , jer ako je nesto moglo pre 10 godina da se napravi i da bude kako treba zar ne bi onda trebalo da danas to bude jos kvalitetnije!?!
"Ti si previse dobar za svoje dobro, za stvarni svet."
"Svakog minuta se rodi jos jedan."
"Kada osoba sa iskustvom sretne osobu sa novcem, osoba sa iskustvom odlazi sa novcem, a osoba sa novcem ostaje sa iskustvom."
Svi proizvodi/firme/tehnologije namerno ili iznudjeno slede sledeci plan evolucije (ili propadaju):
1.a ) ubaciti se na trziste najjeftinijom mogucom stvari, makar po cenu kvaliteta (najnizi segment trzista) ili
1.b ) progurati svoju novu, patentiranu tehnologiju visokom cenom i suludo cvrstom garancijom, tako da se skepticizam razveje, a proizvod stekne oreol "klase" (najvisi segment trzista).
2. raditi na sirenju i potiskivanju konkurencije i indirektne konkurencije
2.a) raditi na povecanju kvaliteta, ako je to prepreka sirenju na ostale segmente trzista
2.b) raditi na spustanju cene, ako je to prepreka sirenju na ostale segmente trzista
3. Kada imas prepoznatljivost robne marke i ljudi kupuju tvoj proizvod po inerciji, "seci coskove", umanjuj neosetno postepeno kvalitet i izbacuj "visak" delova, funkcija, kako bi minimizirao troskove proizvodnje.
Takodje u okviru iste tehnologije, ako nije zasticena patentom, ili je patentu moguce parirati nekim svojim patentom, kada nesto bude prihvaceno kao "nova, bolja tehnologija" i prvi proizvodjac dokaze da moze bude pouzdano, onda uleti i odmah kreni sa tackom 3.
Tako pocinje "rat cena" izmedju proizvodjaca, za koji tvrde da navodno donosi samo dobro potrosacima, ali kvalitet i pouzdanost su uvek prve zrtve tog rata. Da se to ne bi primetilo, potrebno je uvesti promenljive estetske kriterijume (modu) za tu klasu proizvoda i stvarati vestacke potrebe za novim funkcijama, kako bi proizvod postao "zastareo" pre nego sto se pokaze njegova urodjena nepouzdanost, odnosno slab kvalitet. Uostalom, sta da radis kada SVIMA na trzistu prodas po jedan primerak svog proizvoda? Da zatvaras razradjen i uhodan posao? Ne, izmislis "novi, bolji" tip proizvoda koji svi MORAJU da imaju ako ne zele "da zive u kamenom dobu". Ili, sa precutnom saglasnoscu konkurencije i trzista, kada cena nekog proizvoda probije donju psiholosku granicu, niko vise i ne ocekuje kvalitet i trajnost, proizvod stice status "potrosne robe" (na primer, kisobrani, sitni elektronski uredjaji, igracke, skolski pribor). Visina psiholoske granice je relativna, zavisi od prosecnih primanja kupaca i od vrste ( zapremine i tezine

) predmeta. Na primer "Yugo America" (nevezano za druge, objektivne probleme) je probio tu psiholosku granicu (sto je plasticno prikazano u filmu "Ko je ubio Donu") u klasi automobila, ali to mu je samo nanelo stetu, jer ljudi ne zele da na takav nacin gledaju na proizvode od kojih im zavisi zivot i fizicki integritet (setite se "Tri praseta" i pouke price u kojoj se pojavljuju jeftine kuce).
Dakle, kao i za tolike druge stvari, uvek najbolje prodju oni koji su na sredini "pocetnog talasa". Oni koji kupe najranije, najvise plate i trpe posledice decijih bolesti. Oni koji kupe kasno, dobice najpovoljnije cene ali los kvalitet. Znaci postoji neko optimalno vreme kupovine nove tehnologije proizvoda, ali je tesko odrediti ga, a cesto je za vecinu nas cena u tom trenutku nedostizna. Srecom, povremeno neke od privreda ili firmi koje su poznate po svojoj niskoj ceni i losem kvalitetu krenu u fazu 2 i tada je ponovo privremeno dobra prilika.