Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

Šta stvarno čujemo?

[es] :: Nauka :: Šta stvarno čujemo?

Strane: 1 2

[ Pregleda: 7659 | Odgovora: 26 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

draganmi
Beograd

Član broj: 61212
Poruke: 494
*.yuheritage.com.



+6 Profil

icon Šta stvarno čujemo?05.07.2005. u 09:52 - pre 229 meseci
Glavna strategija proizvođača skupocene Hi-Fi opreme iz bogatih kapitalističkih zemalja je da nam stvore kompleks kako nećemo čuti najveći deo raskoši raspoloživog muzičkog materijala ako ne uložimo znatnu sumu svog teško zarađenog novca u njihove uređaje sa velikim frekventnim rasponom.
Za sistem koji, recimo, reprodukuje bas na 25Hz /- 3dB mora se dati najmanje oko 2.500 Eura. Takođe se ponekad može videti da neki moćni sistem ima frekventni odziv -3 dB na 22 kHz, itd.
Zahvaljujući činjenici da svako od nas ko poseduje računar može koristiti ton generator (tu funkciju imaju npr. Sony Sound Forge, Samplitude itd.) ispunjeni su uslovi da i mi u Srbiji proverimo koliko i šta stvarno čujemo i koliko zaostajemo za Zapadom.
Ja sam testirao 8 ljudi, od kojih su 4 studenti muzičke akademije u Beogradu (svi su treća godina na različitim solo instrumentima), a ostali u rasponu od 29 - 54 godine i došao do sledećih rezultata:

1 student (22 godine) čuje od 27 Hz do 18 kHz
2 studenta (22 - 23 godine) čuju od 40 - 14 kHz
1 sudentkinja (21 godinu) čuje od 45 - 12 kHz (!)
ženska osoba od 29 godina /bibliotekar/ čuje od 35 - 17 kHz
muška osoba (51 godinu) /fotograf/ čuje od 40 - 12 kHz
muška osoba (52 godine) /pravnik/ čuje od 30 - 14,5 kHz
muška osoba (54 godine) /profesor u srednjoj školi/ čuje od 60Hz - 7 kHz (u mladosti jedno vreme bio po zanimanju stolar).

Prosečan frekventni opseg koji se čuje u Beogradu se kreće negde između 40 Hz - 14 kHz, tako da nema potrebe da uludo trošimo svoj novac na snobovske proizvode Zapada niti da se se stidimo patriotskih Hi - Fi uređaja koje su svojevremeno proizveli npr. Ei-Niš, ili čak Rudi Čajavec!

 
Odgovor na temu

srki
Srdjan Mitrovic
Auckland, N.Z.

Član broj: 2237
Poruke: 3654
*.jetstream.xtra.co.nz.



+3 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?05.07.2005. u 12:28 - pre 229 meseci
Jedno pitanje. Koju si opremu koristio da reprodukujes tonove? Koje zvucnike, koje pojacalo i koju zvucnu karticu? Da li si proverio amplitudske karakteristike tih komponenti? Ako ti to pojacalo daje slabo pojacanje za visoke tonove onda ti istrazivanje ima veliku rupu.

[Ovu poruku je menjao srki dana 05.07.2005. u 13:30 GMT+1]
 
Odgovor na temu

Ivan Dimkovic

Administrator
Član broj: 13
Poruke: 16687
*.dip.t-dialin.net.



+7177 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?05.07.2005. u 14:07 - pre 229 meseci
Uh... odakle da pocnem ;-)

Pre svega, kao sto je Srki primetio - u samom merenju su napravljeni neki propusti (ili nisu, ali nam kompletan metod nije saposten - tako da cu pretpostaviti da jesu)

Za pouzdano merenje frekventnih karatkeristika je neophodno uraditi kalibraciju samih uredjaja, i utvrditi frekventna izoblicenja koja sami uredjaji prave - i, naravno, sve to raditi u gluvoj sobi kako bi se apsolutno eliminisali efekti okoline.

I sa takvim merenjima, bi se doslo do odrejene statisticke korelacije izmedju starosti i frekventnog opsega cujnosti (mada su ti podaci odavno poznati u naucnoj literaturi - preporucujem dela Ebehard Zwicker-a i Hugo Fastl-a, "Psychoacoustics, Facts and Models", ISBN 3540650636), ali uz velika odstupanja u zavisnosti od zdravlja, uslova zivota, stepena buke kojima je osoba izlozena u svom zivotnom prostoru i sl...

E, sad - da ne zalazimo u ovu teoriju previse, napravljena je jos jedna velika greska - naime, sam "kvalitet" nekog audio uredjaja je mozda cak i najmanje vezan za taj frekventni opseg (gotovo svaki danasnji uredjaj je u stanju da reprodukuje zvuke od 25 Hz do 18-20 kHz) vec za mnoge druge stvari:

- Razna izoblicenja (ne moraju biti samo frekventna) spektra u procesu generisanja /skladistenja zvuka u uredjaju
- Kvalitet DA filtera u urdejajima koji vrse digitalno-analognu konverziju (mnogi parametri - izoblicenja/zakrivljenost, frekvencije uzorkovanja, i sl...)
- Kvalitet AD filtera u uredjajima koji vrse analogno-digitalnu konverziju (frekvencije uzorkovanja, izoblicenja)
- Kolicina internih sumova (kvalitet elektronike) koju generise uredjaj
- Otpornost na interferenciju okoline i sposobnost uredjaja da te smetnje elmininise
- Kolicina ulaznih i izlaznih interfejsa (SPDIF, AES/EBU, ...)
- Broj audio kanala koje uredjaj moze da proceisra
- Opseg frekvencija uzorkovanja u AD/DA stepenima
- Dinamicki opseg koji je uredjaj u stanju da reprodukuje/skladisti
- Dodatne mogucnosti (efekti, filteri, konvertori, i sl...)
- Kvalitet digitalnih codeca meren psihoakustickim ocenama, ako ih uredjaj podrzava
- Standardi koje uredjaj podrzava
- Odnos cena/performanse koji doticni uredjaj rangira u njegovoj ciljnoj grupi (od koje se ocekuje odredjen podskup ovih gore navedenih osobina)

Dakle, kao sto se vidi - samo poredjenje nije ni najmanje naivno, niti iskljucivo zavisi od pukog parametra frekventnog opsega.

Da je tako, postovani kolega draganmi, Vi bi ste sad ovde slobodno mogli da preporucite neki kineski uredjaj od par dolara umesto tog Ei Nis-a, jer je em jeftiniji - em podrzava isti "frekventni spektar" vecine vasih test subjekata.

Citat:
Glavna strategija proizvođača skupocene Hi-Fi opreme iz bogatih kapitalističkih zemalja je da nam stvore kompleks kako nećemo čuti najveći deo raskoši raspoloživog muzičkog materijala ako ne uložimo znatnu sumu svog teško zarađenog novca u njihove uređaje sa velikim frekventnim rasponom.


Citat:

tako da nema potrebe da uludo trošimo svoj novac na snobovske proizvode Zapada niti da se se stidimo patriotskih Hi - Fi uređaja koje su svojevremeno proizveli npr. Ei-Niš, ili čak Rudi Čajavec!


Na stranu sto "snobovske proizvode" ne proizvodi taj "Zapad" vec upravo mahom "Istok" (Sony/Aiwa, Toshiba, Panasonic, Yamaha, Hitatchi, ...) moram da primetim da ovih par recenica kolege draganmi-ja sumiraju problem SCG industrije a i prosecnog stanovnika: apsolutno nerazumevanje modernog trzista i modela razvoja proizvoda, kao ni ideju konkurencije i sta ona cini za razvoj i sta je neophodno raditi kako bi se konkurencija pobedila.

Na zalost, i vecina mozgova u Ei-Nishu, Zastavi, i slicnim "gigantima" verovatno razmislja isto sto je ujedno i odgovor zasto su te firme tu gde jesu, i zasto ne mogu da se takmice sa "Zapadom" :( Da je ovakvog rezona svuda - verovatno bi svi mi danas i dalje vozali 8086 procesore sa 640 KB RAM-a, ako i toliko...

Zbog ovoga ja sam apsolutno za uvodjenje moderne ekonomske teorije kao obaveznog predmeta u srednjim skolama, a mozda i u osnovnim kroz uproscen program... da se neke buduce generacije u SCG ne forsiraju u zivot sa ispranim mozgovima i besmislenim kvazi-ekonomskim teorijama "patriotizam-ekonomije" , "socijalizma" i sl...

Mislim, ne krivim ljude koji ovo pisu - nisu oni ni najmanje krivi, to su ih ucili u skolama i u kuci/okolini, vec je za ovo kriva socijalisticka matrica nametnuta u poslednjih 50+ godina koja se krsi sa svim sto je covecanstvo stvorilo u proteklih stotinjak hiljada godina od kako homo sapiens postoji.

[Ovu poruku je menjao Ivan Dimkovic dana 05.07.2005. u 15:20 GMT+1]
DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos: http://www.digicortex.net/node/17 Gallery: http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! - https://github.com/psyq321/PowerMonkey
 
Odgovor na temu

cicika
Tijana Dojčinović
Software Developer, GroundLink
Zemun

Član broj: 24659
Poruke: 3104
*.dialup.sezampro.yu.



+4 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?05.07.2005. u 14:36 - pre 229 meseci
Kvalitet reprodukcije je manji problem :)

Recimo da je jedina provera koja zaslužuje kredibilitet isključivo provera sluha kod lekara za to specijalizovanog.
Use The Force!
“Who said anything about slicing you up? I just wanted to carve a little Z on your forehead — nothing serious.”
 
Odgovor na temu

SASA M.
Pripyat

Član broj: 32850
Poruke: 3180
*.dial.InfoSky.Net.



+370 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?05.07.2005. u 15:39 - pre 229 meseci
Prema jednom davnom istrazivanju, na testu na kome su ucestvovali ljudi koji su bili skolovani vezano za zvuk, redom su birali kao kvalitetniji onaj uzorak, od onih koji im je pustan, koji je imao usnimljen muzicki materijal preko 35-38khz. Isti taj materijal kome je opseg bio ogranicen(odsecen) na 22-25khz, ocenjivali su ga kao da im nesto fali, ali da ne mogu da ocene sta.
 
Odgovor na temu

Ivan Dimkovic

Administrator
Član broj: 13
Poruke: 16687
*.dip.t-dialin.net.



+7177 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?05.07.2005. u 15:42 - pre 229 meseci
Moguce je da je usled nepreciznosti (nesavrsenosti) filtera doslo do "aliasinga" signala frekvencija od 35-38 kHz u cujni spektar, pa su ljudi culi "nesto" ali nisu znali da opisu sta ;-)

I to se desava.

DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos: http://www.digicortex.net/node/17 Gallery: http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! - https://github.com/psyq321/PowerMonkey
 
Odgovor na temu

milanche
San Francisco

Član broj: 2447
Poruke: 1200
*.hsd1.ca.comcast.net.



+1001 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?06.07.2005. u 08:07 - pre 229 meseci
Rezultati koje si dobio merenjem nisu nista cudni, niti mislim da su pogresni.

Velika vecina ljudi ne cuje iznad 15 kHz, prosek je negde oko 14.5 kHz.

Da stvari budu zanimljivije, muzicki instrumenti nemaju spektralne komponente
znatno iznad te granice (najvisi ton klavira, pikolo, cinela imaju harmonik ili dva
iznad 15k).

Gornja granica audio opsega od 20kHz je usvojena zbog tranzijenata. Kad simfonijski
orkestar grune fortisimo iz cista mira na pocetku neke uvertire, zvucni pritisak krene
munjevito od -xyz decibela navise. Da bi pojacavac reprodukovao tu naglu + intenzivnu
promenu, mora da ima dobar 'slew rate' koji se meri u voltima po sekundi (V/sec).

Uz malo razmisljanja, lako se vidi da se slew rate moze predstaviti kao proizvod
frekventnog opsega i amplitude. Ako nacrtas dve sinusoide iste amplitude, jedna male
frekvencije, a druga vece, videces da ona sa vecom frekvencijom ima jaci nagib, te
da pojacavac koji hoce da je reprodukuje mora da ima bolji 'slew rate'.

Ako samo po tom kriterijumu (u cisto analognom domenu) poredis taj tvoj Cajavec sa
nekim cisto analognim pojacavacem, Cajavec bi verovatno radio poredivo u nekih 80%
muzickih komada. Pri jacim tranzijentima, zvucao bi fals (ili bi prosto zakrcao).

Na zalost, frekventni opseg je tek jedan jedini od bar jedno 20-tak kriterijuma, od kojih
ti je Ivan vecinu nabrojao.

Citat:
Na zalost, i vecina mozgova u Ei-Nishu, Zastavi, i slicnim "gigantima" verovatno razmislja isto sto je ujedno i odgovor zasto su te firme tu gde jesu, i zasto ne mogu da se takmice sa "Zapadom" :( Da je ovakvog rezona svuda - verovatno bi svi mi danas i dalje vozali 8086 procesore sa 640 KB RAM-a, ako i toliko...


Na duge staze, pracenje tehnologije ne omasuje, to je nemilosrdan zakon da kvalitetan
napor na duge staze donosi samo bolje i bolje stvari. Ima ipak, par nekih izuzetaka
koji uglavnom sluze samo da potvrde pravilo.

 
Odgovor na temu

SASA M.
Pripyat

Član broj: 32850
Poruke: 3180
*.dial.InfoSky.Net.



+370 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?06.07.2005. u 08:15 - pre 229 meseci
@Ivan Dimkovic
Mozda sam bio neprecizan, poenta testa je valjda bila da se utvrdi da li u zvuku koji ima raspon visi od standardnih snimljenih materijla (20hz-20khz) ima uticaja na slusaoca, bez obzira sto, realno, ni po jednom testu covek ne moze da cuje preko >20khz. Znaci, materijal koji im je prezentiran je snimljen sa svim mogucim harmonicima koji je neki doticni instrument(ili grupa) proizvodio, a tadasnja oprema dozvoljavala da se snimi. Frekvencija koju sam naveo je bila u tekstu kao primer koliki je bio raspon u gornjem podrucju, a vrlo verovatno da je bio i nizi , a mozda i visi od tih 35-38, sto je zavisilo od koriscenih instrumenata. Na zalost ne secam se svih detalja, jer sam tekst citao pre nekih 15-20god. valjda su oni koji su kontrolisali test imali u vidu probleme koji mogu da uticu na pogresan zakljucak.
 
Odgovor na temu

milanche
San Francisco

Član broj: 2447
Poruke: 1200
*.hsd1.ca.comcast.net.



+1001 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?06.07.2005. u 08:19 - pre 229 meseci
Sa druge strane gledano, taj tvoj poriv da se drzis necega prostijeg i da ne kupujes po svaku cenu najnovije i najmodernije, ipak nije sasvim bez veze.

Muzicka tehnologija ima neko specificno mesto po tome sto je usmerena na zadovoljenje
covekovih subjektivnih potreba. Cesto puta, za razliku od mnogih drugih konkretnijih
industrija, prolazi kroz faze intenzivnog nametanja folova, koji tek posle nekog vremena
donesu konkretan kvantni skok.

Ima jedna jako zanimljiva prica o klavirskim semplerima (iliti sintisajzerima koji imaju ton
klavira). Pre jedno petnaestak godina, firma Kurzweil je izbacila na trziste model koji je
malo savrsenstvo za smesne pare (modul MicroPiano). Od kako je napravljena, sprava
nije dozivljavala nikakve promene, i prodaje se sve ovo vreme za istu lovu. Da bi dobio
10% kvaliteta vise, treba da izdvojis oko 2-3000$ vise. Dakle, potpuni optimum cene i
kvaliteta.

Sta se desava ?

Industrija spravu nigde ne reklamira, stalno se izbacuju novi modeli (stage pianos, ovo i
ono, sve reklamirano na sve strane) a o Kurzweil-u se cuti, iako ljudi znaju za taj modul.
Firmu su polako rasturili, sad ih ima mozda 3-4 inzenjera koji odrzavaju kod, i to je sve.

Ko je bio srecan da u pravo vreme nabavi taj model, ugrabio je tzv. sweet spot -
napravio je pazar, i ostao je imun na promene trzista. Kao ni u jednoj drugoj industriji,
industrija audio opreme ima jako puno prica slicnih ovoj.

Ako si na tako nesto mislio (a ne na Cajavec kontra trulog zapada), onda si bio u pravu.

A ima i treca dimenzija problema:
 
Odgovor na temu

milanche
San Francisco

Član broj: 2447
Poruke: 1200
*.hsd1.ca.comcast.net.



+1001 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?06.07.2005. u 08:34 - pre 229 meseci
Treca dimenzija problema je da je obicni Zika (average Joe) krajnji cilj svake tehnologije.

Za razliku od tehnologije koja napreduje munjevito, potrebe obicnog Zike se menjaju
znatno sporije.

U epohama srecnim za tehnologiju (poslednja je bila od sredine devedesetih naovamo),
desi se da tehnologija nabode 'sweet spot' te da pruzi mnostvo stvari prosecnom
coveku (kao naprimer, e-mail, internet, muzika na kompjuteru, ....).

Na nevolju, te epohe optimuma traju kratko, i onda se industrija nadje u batrganju.
U poslednjih 3-4 godine, kompjuterska industrija uglavnom zadovoljava potrebe nekih
10% korisnika. Velika vecina ostalih je ostala bazicno zadovoljena sa tehnologijom od
pre 5 godina, koja treba da je samo jos jeftinija.

(...naravno, ko se uporno drzi stare tehnologije predugo, nadje se pre ili kasnije kao na
pustom ostrvu...)

U svetlu ovih cinjenica, tvoja teznja za prostijim audio uredjajima ima nekog smisla.
(...jer stvarno, moze se naci gomila opreme jos iz 70-tih koja i dan danas radi
fenomenalno, i ako covek ima skromnije potrebe, nema mnogo smisla srljati u novo).

 
Odgovor na temu

Ivan Dimkovic

Administrator
Član broj: 13
Poruke: 16687
*.dip.t-dialin.net.



+7177 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?06.07.2005. u 10:05 - pre 229 meseci
Upravo, kao sto je kolega Milanche primetio:

Citat:

U svetlu ovih cinjenica, tvoja teznja za prostijim audio uredjajima ima nekog smisla.
(...jer stvarno, moze se naci gomila opreme jos iz 70-tih koja i dan danas radi
fenomenalno, i ako covek ima skromnije potrebe, nema mnogo smisla srljati u novo).


Je komplementarna i sa ovim:

Citat:

Velika vecina ostalih je ostala bazicno zadovoljena sa tehnologijom od
pre 5 godina, koja treba da je samo jos jeftinija.


Problem je sto "Ei Nish" i "Chajevec" ne upadaju u ovu formulu - dakle, oni prave mediokritetske proizvode (za danasnje norme) ali po cenama koje su potpuno neuskladjene sa danasnjim.

Mislim, aman... jedan danasnji "mediokritetski" audio pojacivacki uredjaj "za po kuci" od $50-$80 prima 7.1 digitalnih kanala, ima digitalni SPDIF, ima digitalne MLP i AC-3 codece za direktni transport DVD/DVD-A signala, podrzava 24-bitni dinamicki opseg i frekvencije uzorkovanja od bar 48000 Hz, ima digitalni ekvilajzer i verovatno neke bazne sposobnosti mixovanja.

I sve to za $50... koliko kosta Ei Nish... ne moze manje od toga, a sta nudi? ;-)

To je problem.

Nit si najbolji, nit si najjeftiniji - vec si skup za ono sto danas nudis - recept za propast.

Svet je jedno jako nezgodno mesto ;-) Primera radi - za ono sto moderni DVD uredjaji nude (DVD, MPEG-2, MP3, AC-3, JPEG, AAC, gomila izlaznih standarda) je potrebno naplacati i do $10-$15 samo za patentne licence - a finalna ocekivana retail cena treba da bude $39.99 ;-) Ono u to treba ubudziti i otplacivanje projektovanja, plate za druge u firmi, zaradu za ivestitore, proizvodnju i zaradu za velikoprodaju i maloprodaju... i to sljaka pola godine - godinu, i tehnologija ide dalje, taj uredjaj je piece of junk ;-) Deluje ko mission impossible, al to tako danas funkcionise - ako neko nije u stanju da prati to (Chajevec?) bolje da se ne upusta u tu trku ;-) Nema tu mesta "patriotizmu" - patriotizam je biti iskren sa samim sobom ;-)

[Ovu poruku je menjao Ivan Dimkovic dana 06.07.2005. u 11:06 GMT+1]
DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos: http://www.digicortex.net/node/17 Gallery: http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! - https://github.com/psyq321/PowerMonkey
 
Odgovor na temu

draganmi
Beograd

Član broj: 61212
Poruke: 494
*.yuheritage.com.



+6 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?06.07.2005. u 13:42 - pre 229 meseci
Prvo da se razumemo, svoju poruku nisam bio namenio naučnom forumu, ali ju je moderator premestio ovde. Sad, šta je tu je...

Poruka nije imala neke veće ambicije, sem da ukaže na jednu prostu činjenicu - a to je da prosečan čovek ne zna koji frekventni opseg stvarno čuje u normalnim uslovima (u svom stanu, na običnim uređajima, na kompjuteru koji sa svim periferijama ne košta više od recimo 1.000 Eura), a da pri tom postoji svima dostupan i lak način da to proveri. I drugo, provera se može izvršiti i na nešto većem uzorku (recimo svojih prijatelja i poznanika) i doći do nekih lokalno statistički zanimljivih podataka.

Potpuno sam svestan da je za medicinska i psihometrijska merenja neophodna profesionalna oprema. Takođe sam se bavio Hi-Fi-jem preko 25 godina i odlično su mi poznati i mnogi drugi parametri koji su bitni za kvalitetnu reprodukciju zvuka.

Ovde kvalitet reprodukcije nije bio predmet interesovanja, već rašireno mišljenje među laicima da je neophodno da kvalitetan uređaj reprodukuje veoma dubok bas (a to najviše košta, pre svega zbog zvučnika, koji moraju u nekim slučajevima da imaju i preko 120 litara /po kutiji/, a konusni bas zvučnici i prečnik od preko 12 inča). Istovremeno je pitanje da li je uopšte smisleno da nabavljamo takve proizvode kao npr. ribbon zvučnike da bismo dobili 22 kHz /-3 dB ili jonske visokotonce (FANE po specifikaciji idu do 60 kHz), itd.

Što se tiče onih koji su možda imali kompleks zbog toga što igrom sudbine poseduju domaće uređaje, siguran sam da su u mojoj poruci našli izvesnu utehu.

Za one koji se interesuju za tehničke uslove mog merenja:
- zvučna kartica SB Audigy2
- sistem za reprodukciju zvuka 2+1 Logitech Z3 (ručno modifikovani - stavljeni polipropilenski kondenzatori u DC izlaznu spregu)
- Wave signal puštan iz Samplitude-a v 7.22 (nije korišćen sweep, već je svaka frekvencija puštana posebno)
- basovi testirani počevši od 80 Hz, visoki počevši od 5 kHz
- visoki od 7 kHz naviše puštani u koracima od 500 Hz, preko 13 kHz u koracima od 100 Hz
- basovi ispod 60 Hz puštani u koracima od 3 Hz
- svaka frekvencija puštana još dodatna dva puta u slučaju da je testirani subjekt prvi put ne čuje
- jačina reprodukcije je bila na nivou koji otprilike odgovara prirodnoj glasnoći ljudskog glasa (dok peva)
- soba veličine 3x4 m
- deo merenja (sa tri osobe) ponovljen u drugoj sobi 5x4 m sa test CD-a, CD player SONY, integrisano cevno pojačalo (ručni rad "Sima"), zvučnici QUAD ESP 63. Rezultati za sve tri osobe potpuno isti.

Najzad, i pored odsustva neke veće ambicije ili naročite opreme, ne treba preterano naglašavati udeo improvizacije koji je svakako postojao u merenjima. Uslovi su bili isti za sve (sve se desilo u isto vreme, na istom mestu i sa istim podešavanjima). Kako je neko čuo do 18 kHz, a neko drugi samo do 12 u potpuno istim uslovima? Neko čak do 27 Hz, a neko drugi samo do 45? To očigledno u datom slučaju zavisi od njegovih ušiju, a ne od korišćene tehničke aparature ili metoda. Niko nije mogao da čuje nešto što uređaj nije u stanju da reprodukuje /dakle od 27 Hz do 18 kHz minimum - pitanje je samo sa kolikim padom uređaja u db/oct/. Predočena merenja svakako ne mogu imati pretenziju na apsolutnost pronađenih vrednosti, ali u relativnom smislu su nepobitna, a to je bio i osnovni cilj, zbog čega se iz njih mogu izvući i neki vredni zaključci.




 
Odgovor na temu

milanche
San Francisco

Član broj: 2447
Poruke: 1200
*.hsd1.ca.comcast.net.



+1001 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?06.07.2005. u 14:56 - pre 229 meseci
Kad se meri granica toga sta covek cuje (tj. ovo cuje, a ovo uopste ne cuje), ne
treba ti ne znam koliko velika preciznost mernog setup-a. Druga stvar je meriti
precizno nivoe osetljivosti uha(dB), za to vec treba 'doktorski setup' koji pominje
cicika.

Citat:

Svet je jedno jako nezgodno mesto ;-) Primera radi - za ono sto moderni DVD uredjaji nude (DVD, MPEG-2, MP3, AC-3, JPEG, AAC, gomila izlaznih standarda) je potrebno naplacati i do $10-$15 samo za patentne licence - a finalna ocekivana retail cena treba da bude $39.99 ;-) Ono u to treba ubudziti i otplacivanje projektovanja, plate za druge u firmi, zaradu za ivestitore, proizvodnju i zaradu za velikoprodaju i maloprodaju... i to sljaka pola godine - godinu, i tehnologija ide dalje, taj uredjaj je piece of junk ;-) Deluje ko mission impossible, al to tako danas funkcionise - ako neko nije u stanju da prati to (Chajevec?) bolje da se ne upusta u tu trku ;-) Nema tu mesta "patriotizmu" - patriotizam je biti iskren sa samim sobom ;-)


Ne ciljamo na iste stvari. Ja sam vise mislio na ostale komponente u lancu reprodukcije
- pojacala/risiveri/zvucnici, koje da bi se uzivalo u zvuku (bez 7.1 ili 5.1) mogu da se
'ladno ne kupuju ako je covek imao srece da nadje primerak nekih sprava jos iz davnih
70/80-tih (Sansui amp, Pioneer, Tandberg receivers...). Sasvim druga stvar je sa media
player-ima.

Naravno, Cajavec je daleko od minimuma.

Naravno, cela prica je iz ugla individualnog potrosaca - zudeti ili ne, trositi kintu na
novi risiver/zvucnike/monster kablove ili ne ? Onako kako to industrija radi, potpuno
ne vredi investirati, osim jednom u 10-tak godina, pa ni tada ako sprave rade.

Sa stanovista business-a, inzenjeringa, razvoja industrije, price nema - to sto si naveo
je 100% tacno. Ko vodi business, tako mora da razmislja. Ko ne prati odmah i sada, ispada iz igre za vrlo kratko vreme.

[Ovu poruku je menjao milanche dana 06.07.2005. u 15:57 GMT+1]

[Ovu poruku je menjao milanche dana 06.07.2005. u 15:59 GMT+1]
 
Odgovor na temu

srki
Srdjan Mitrovic
Auckland, N.Z.

Član broj: 2237
Poruke: 3654
*.jetstream.xtra.co.nz.



+3 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?06.07.2005. u 15:51 - pre 229 meseci
Citat:
draganmi:Poruka nije imala neke veće ambicije, sem da ukaže na jednu prostu činjenicu - a to je da prosečan čovek ne zna koji frekventni opseg stvarno čuje u normalnim uslovima (u svom stanu, na običnim uređajima, na kompjuteru koji sa svim periferijama ne košta više od recimo 1.000 Eura), a da pri tom postoji svima dostupan i lak način da to proveri.

To je tacno ali da bi proverio da li mozes da cujes i iznad 18kHz onda ti treba i skupa oprema, zar ne? Recimo ja imam Creative Inspire zvucnike koji pustaju do 18kHz i moja devojka moze to lepo da cuje. Ja cujem do nekih 17kHz ujutru i 16KHz uvece. Da li to znaci da meni nisu potrebni zvucnici koji reprodukuju 20Khz, 22KHz itd? Ne jer tih 18 kHz na kojih su deklarisani moji zvucnici samo znaci da je tu slabljenje 3db ali slabljenje postoji i za 17kHz. Ako bih imao zvucnik koji je deklarisan na 20kHz onda bih lepse cuo tih 17Khz a i moja devojka 18kHz a ona bi verovatno cula i vece frekvencije. Takodje kod zvucnika koji su deklarisani na vise kiloherca obicno je veci slewrate a milanche je objasnio zasto je to bitno.

Tvoj test moze lepo da pokaze da ljudima kod kojih je gornji frekventni opseg dosta malo sigurno ne bi mnogo znacilo neko mnogo skuplje pojacalo ali ne moze da pokaze koliko bi znacila skuplja oprema osobama sa boljim sluhom. Mada kod skupljih pojacala je bolji signal noise ratio i to mozes da proveris koliko utice ako pustas isti sample preko vise razlicitih pojacala pa da poredis sta ti je bolje.

Citat:
SASA M.: @Ivan Dimkovic
Mozda sam bio neprecizan, poenta testa je valjda bila da se utvrdi da li u zvuku koji ima raspon visi od standardnih snimljenih materijla (20hz-20khz) ima uticaja na slusaoca, bez obzira sto, realno, ni po jednom testu covek ne moze da cuje preko >20khz. Znaci, materijal koji im je prezentiran je snimljen sa svim mogucim harmonicima koji je neki doticni instrument(ili grupa) proizvodio, a tadasnja oprema dozvoljavala da se snimi. Frekvencija koju sam naveo je bila u tekstu kao primer koliki je bio raspon u gornjem podrucju, a vrlo verovatno da je bio i nizi , a mozda i visi od tih 35-38, sto je zavisilo od koriscenih instrumenata. Na zalost ne secam se svih detalja, jer sam tekst citao pre nekih 15-20god. :) valjda su oni koji su kontrolisali test imali u vidu probleme koji mogu da uticu na pogresan zakljucak. :)


Bila je rasprava na hydrogenaudio.org o tom testu i zna se da je test imao flaw. Posle su drugi naucnici radili testove i dokazano je da covek ne moze da razlikuje dva sempla kod kojih neki ima i zvukove iznad cujnog opsega.

Citat:
A paper presented at the AES Convention in October, 1991, by five gentlemen from the National Institute of Multimedia Education in Japan, is entitled "High-Frequency Sound Above the Audible Range Affects Brain Electric Activity and Sound Perception." (It’s preprint number 3207, and available from the AES at www.aes.org.


E taj test ima jos neke rezultate koji su u vezi sa aktivnoscu mozga ali ni tu zamorcici nisu mogli da razlikuju zvukove koji nisu i koji jesu sadrzali vise frekvencije.
Citat:
In A/B testing, the subjects could not hear any difference between the two systems.


Ne mogu sada da nadjem taj thread na hydrogenaudio gde su bili dati neki drugi testovi ali veruj mi da sam pre gledao rezultate tih testova jer je i mene zanimalo.
 
Odgovor na temu

draganmi
Beograd

Član broj: 61212
Poruke: 494
*.yuheritage.com.



+6 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?07.07.2005. u 08:23 - pre 228 meseci
Citat:
srki
To je tacno ali da bi proverio da li mozes da cujes i iznad 18kHz onda ti treba i skupa oprema, zar ne? Recimo ja imam Creative Inspire zvucnike koji pustaju do 18kHz i moja devojka moze to lepo da cuje. Ja cujem do nekih 17kHz ujutru i 16KHz uvece. Da li to znaci da meni nisu potrebni zvucnici koji reprodukuju 20Khz, 22KHz itd? Ne jer tih 18 kHz na kojih su deklarisani moji zvucnici samo znaci da je tu slabljenje 3db ali slabljenje postoji i za 17kHz. Ako bih imao zvucnik koji je deklarisan na 20kHz onda bih lepse cuo tih 17Khz a i moja devojka 18kHz a ona bi verovatno cula i vece frekvencije. Takodje kod zvucnika koji su deklarisani na vise kiloherca obicno je veci slewrate a milanche je objasnio zasto je to bitno.


Nažalost, naše uvo je tako građeno da to jedva da stoji (efekti su marginalni). Naime, uvo funkcioniše na principu rezonantnih dlačica - za svaku frekvenciju postoje skupovi dlačica tačno određene (zadužene za određene talasne) dužine. Tu vlada princip sve ili ništa (sluh je građen na principu diskretnosti!). Dlačice vremenom propadaju, i to redosledom od kraćih ka dužim. Pad u osetljivosti na frekventni opseg je stoga kao pad u ambis. Ako ne čuješ npr. 15 kHz, možda ćeš (eksponencijalnim) pojačavanjem outputa uspeti da čuješ možda još nekih dodatnih 500 Hz (to je onaj krajnji skup dlačica koje su propale samo 50-75%), a nakon toga nastupa apsolutna neosetljivost (= totalna tišina) jer su ostale dlačice jednostavno mrtve.

Naravno da postoji i fiziološka kriva osetljivosti u zavisnosti od frekvencije, ali ona je ovde od malog uticaja, jer je pad amplitude u uređajima na granicama bandwidth-a znatno blaži od njene zakrivljenosti (tako ako si dao dovoljan output na početku testa, ulaziš u ravan deo fiziološke krive, tako da je subjektivna /fiziološka/ osetljivost na sve frekvencije praktično ista).

Razlika između jutra i večeri je u zamoru ušiju protokom dnevne količine buke, što se odražava najviše na najkraće dlačice koje polegnu i prilepe se jedna za drugu. Nakon spavanja, one se isprave.
 
Odgovor na temu

draganmi
Beograd

Član broj: 61212
Poruke: 494
*.yuheritage.com.



+6 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?07.07.2005. u 08:34 - pre 228 meseci
DODATAK na prethodnu na poruku Ako pokušaš da ovo proveriš na sebi, pazi da dodatnim (eksponencijalnim) pojačavanjem izlazne snage ne uništiš uređaje (sinusni signal ima strahovito veliku snagu). Moj prijatelj je tako spalio visokotonce, pokušavajući pojačavanjem "do daske" da čuje 16 kHz koje nije mogao da čuje, iako je lepo čuo 15 kHz!
(Inače su mu zvučnici bili KEF, a pojačalo MOS Fet u klasi A kaskodirano i DC u svim stepenima, tako da ne bi trebalo da ima sumnje u bandwidth!)

[Ovu poruku je menjao draganmi dana 07.07.2005. u 09:36 GMT+1]
 
Odgovor na temu

salec

Član broj: 6527
Poruke: 1738
*.rcub.bg.ac.yu.



+25 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?08.07.2005. u 15:21 - pre 228 meseci
Citat:
draganmi: Nažalost, naše uvo je tako građeno da to jedva da stoji (efekti su marginalni). Naime, uvo funkcioniše na principu rezonantnih dlačica - za svaku frekvenciju postoje skupovi dlačica tačno određene (zadužene za određene talasne) dužine. Tu vlada princip sve ili ništa (sluh je građen na principu diskretnosti!). Dlačice vremenom propadaju, i to redosledom od kraćih ka dužim. Pad u osetljivosti na frekventni opseg je stoga kao pad u ambis. Ako ne čuješ npr. 15 kHz, možda ćeš (eksponencijalnim) pojačavanjem outputa uspeti da čuješ možda još nekih dodatnih 500 Hz (to je onaj krajnji skup dlačica koje su propale samo 50-75%), a nakon toga nastupa apsolutna neosetljivost (= totalna tišina) jer su ostale dlačice jednostavno mrtve.


OK, znaci imamo "rezonantne" dlacice (aproksim. elasticno pero ucvrsceno na jednom kraju) koje su u stanju da rezoniraju na , ali, teoretski takodje i na , pri cemu bi te vise frekvencije osecali kao odgovarajuce nize. Znaci, iako bi culi netacno (uostalom, i boje vidimo netacno, lako varamo oko mesanjem "osnovnih" boja), utisak mozda ne bi bio sasvim isti ako se spektar reprodukovanog zvuka razlikuje od originalnog.

Ako je to tacno (ako nije, zasto nije?), razlog zasto ovaj efekt nije izrazeniji mozda lezi u tome da visi deo spektra ni ne sadrzi nama zanimljive stvari, zbog iz nekog razloga vece apsorpcije visih tonova u uobicajenoj prirodnoj okolini, ili mozda naprotiv, sadrzi previse buke koju mozak zato namerno filtrira. Mozak jeste u stanju da isfiltrira zvuke tako sto poredi slusne drazi koje dolaze od "susednih" slusnih dlacica. Kod spektra visih harmonika, medjuprostori u spektru su veci i ako jedna slusna dlacica rezonuje na visem harmoniku, to ne mora da bude tacno za njene susede, a bilo bi tacno u slucaju osnovnog harmonika ("pravog" tona, iz cujnog opsega). Medjutim, ako napravimo takav spektar koji se "uklapa" u "triger" nervnog filtera, odnosno pobudi vise susednih slusnih dlacica odjednom, verovatno bi takav slozeni zvuk bio cujan iako mu cak ni jedna komponenta nije u opsegu ispod 20kHz.

Taj efekt na nasem slusnom culnom aparatu("probijanje" na odredjene frekvencije nize od osnovne) bi mogao da objasni postojanje "nizih alikvota" u muzici, za koje ne postoji fizicko opravdanje na strani izvora zvuka.
 
Odgovor na temu

lord Vader

Član broj: 57936
Poruke: 757
217.65.192.*



+9 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?09.07.2005. u 19:08 - pre 228 meseci
Pozdrav.
Koliko je meni poznato, da bi neko čuo ton od 27Hz u izvornom obliku morao bi biti na udaljenostii od 1 lambda, dakle nekih dvanaestak metara.
U suprotnom, ovaj zvuk se čuje posle nekog broja refleksija i izobličenja.
A ako sam dobro shvatio test je rađen u sobi 4x3 i neko od testiranih je čuo 27Hz.
2 sxy 4 ma shirt
 
Odgovor na temu

mdj300B

Član broj: 34664
Poruke: 296
*.tel.net.ba.



+1 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?09.07.2005. u 22:41 - pre 228 meseci
Biće da se student 1, koji je jedini čuo frekvencije do 27Hz, htio napraviti važan pred onom jedinom studenticom.

Šalu na stranu, prostorija je prema zvuku dosta rezonantna i tzv. prva osnovna rezonantna frekvencija prostorije nalazi se na niskim frekvencijama , a njezina poluvalna duljina jednaka je najvećem razmaku paralelnih zidova. Evo i primjer: ako je najveća dimenzija prosorije 5m, tada je na najnižoj rezonantnoj frekvenciji lambda=10m, pa je prva osnovna rezonancija prostorije 343/10~ 34 Hz (znači ne 1 lambda, kako kaže Lord Vader , već pola)! Za niže frekvenije ispod te osnovne rezonancije prostorija je akustički tlačna komora. To znači da nema šanse da čujemo u takvoj prostoriji frekvencije niže od 34Hz!!!

Tako, da zaključim, nema smisla kupovati sisteme koji kako kaže draganmi mogu reproducirati 25 /-3dB koji će u našoj sobici od 3X3 samo stvarati glavobolju, a ne grandiozan dubok i moćan bas. Da biste čuli i najdublji bas (prava riječ bi bila osjetili) prostorija mora imat bar 100m3 i najdužu stranicu makar 10metara, a za nabrojati kućne sisteme koji će u takvoj sobi proizvesti najdublji bas možete na prste jedne ruke!

P.S Najdublji ton koji neki instrument može da proivede su orgulje i helikon ton C na 16Hz!!!
 
Odgovor na temu

draganmi
Beograd

Član broj: 61212
Poruke: 494
*.yuheritage.com.



+6 Profil

icon Re: Šta stvarno čujemo?11.07.2005. u 08:58 - pre 228 meseci
Citat:
milanche
Uz malo razmisljanja, lako se vidi da se slew rate moze predstaviti kao proizvod
frekventnog opsega i amplitude. Ako nacrtas dve sinusoide iste amplitude, jedna male
frekvencije, a druga vece, videces da ona sa vecom frekvencijom ima jaci nagib, te
da pojacavac koji hoce da je reprodukuje mora da ima bolji 'slew rate'.


Glavna stvar je postizanje odgovarajuće amplitude. Šta vredi visoka frekvencija postignuta na maloj voltaži?
Op. amp-ovi imaju ogroman bandwidth (tipično od 10 MHz pa sve do 5 GHz /ili više/), a mali slew rate (tipično 7 - 18 V/ms). Stvar je u tome da većina radi na +-15 V.
Maksimalni prirast napona u signalnoj liniji i njegova brzina najviše zavise od napajanja. Ono mora da bude brzo i puno energije (znači photo flash kondenzatori što višeg nazivnog napona, polipropileni i stirofleksi u by pass-u., itd.).
Drugo, u signalnoj liniji što manje kondenzatora (dielektrici deluju kao faktor inercije), ili najbolje, nijedan.
Treća stvar je stvar konfiguracije, to jest, što manje fidbeka.
Četvrta stvar je što niža impendansa napajanja.
Osim toga, što manje prekidača i potenciometara, tonskih kontrola, svi elementi treba da budu nalemljeni na štampu, itd...
Dakle, uređaj koji ima izvanredan slew rate, ne mora nužno da ima i veoma veliki bandwidth (to zavisi od konstrukcije i od karakteristika, odnosno bandwidth-a, ugrađenih poluprovodničkih komponenti, koji ne mora da bude preteran, a koji je apsolutno limitirajući faktor ukupnog bandwidth-a).
Najbolji primer je uređaj koji radi u klasi AB pojačavanjem struje biasa dovesti u režim klase A. Tada je isti uređaj, sa potpuno istim bandwidth-om, mnogo bolji u pogledu tranzijentnosti nego u prethodnom slučaju.
To bi bile činjenice na strani elektronike koje govore o umerenom značaju golog bandwidth-a kao uslova dobre tranzijentnosti.

[Ovu poruku je menjao draganmi dana 11.07.2005. u 10:02 GMT+1]

[Ovu poruku je menjao draganmi dana 11.07.2005. u 10:09 GMT+1]
 
Odgovor na temu

[es] :: Nauka :: Šta stvarno čujemo?

Strane: 1 2

[ Pregleda: 7659 | Odgovora: 26 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.