Scena: Kajmakčalan. Bitka: blato, krv, kiša, vetar, glad...
Jedna četa srpske vojske zauzela neku isturenu čuku. Stiglo naređenje
da se čuka sačuva po svaku cenu. Ali, Švabo navalio, okružio čuku sa
tri strane, a nestalo municije i provijanta, nije bilo načina da se
opstane više tako.
Kapetan reši da četa napravi proboj kroz usko grlo koje Švabo još nije
zauzeo, da se dočepa municije, pa da se nekako vrate i zadrže čuku do
daljeg.
Ali, neko mora da ostane...
- Cigo!
- Izvoli, gos'n kapetane!
- Ja sa četom idem po municiju i hranu, a tvoj zadatak je da sačuvaš
čuku kako znaš i umeš. Evo ti šlem i tri bombe, nema više, pa gledaj
šta ćeš!
- JOJ, GOS'N KAPETANE, KAKO ĆU JA...
- Tišina! To je sve što je ostalo, evo tri bombe, evo ti šlem...
- Aj' pa gos'n kapetane, ako je već tako, bolje da mi ostaviš jednu
bombu i tri šlema!
- Jes' ti poludeo, Cigo? Šta ti pada na pamet?!!
- Il' tako il' nikako!
- ...Pa dobro, budalo jedna, evo ti, pa se snađi.
I krene četa u proboj kroz koridor švapske vatre ....
....
Tri dana kasnije, vraća se ostatak čete na čuku. Kad, imaju šta da
vide: na jednoj strani gomila oružja, nabacana na kamaru. Pored, hrpa
nemačkih uniformi i čizama. Na drugoj strani, gomila švapskih vojnika
cvokoće bosa i u gaćama. U sredini, sedi Ciga, pred njim tri šlema:
- Ajmo, braćo Nemci, poslednji pokušaj: pod kojim šlemom je bomba?
"Verovatno da preko nje mnoge sile kontrolišu mnogo šta..." - GANDOR
"Kada bi ljudski mozak bio tako jednostavan da bismo mogli da ga shvatimo, onda bismo mi bili toliko glupi da ga ipak ne bismo mogli shvatiti."