Citat:
ventura: Omega su satovi za mase, bilo sa dijamantima ili bez :)
Ovo je proizvoljna ocena. Omega je vrlo ozbiljna kuca sa dugom istorijom tokom koje su, izvan standardnih kolekcija, predstavljali i prvorazredne primerke izuzetne konstrukcije i izrade (naravno u vrlo malim serijama).
On topic.
Kao i u svakoj industriji i u industriji satova treba razlikovati brend od zanata. Postoje veliki brendovi za koje su svi culi, najcesce zbog velikog ulaganja u marketing ili zbog proizvodnje velikih serija jeftinijih satova. Postoje i stare kuce koje i danas rade samo manje serije ekskluzivnih satova.
Bogati se ne razlikuju mnogo od ostatka sveta kad je u pitanju znanje o satovima. Od velikog uticaja je da li su "nouveau riche" (novi bogataši ili skorojevići) ili su vec generacijama bogate porodice koje obicno dobro poznaju cuvene marke i modele. Skorojevici ce najcesce kupiti sat prema vrlo prostom kriterijumu - mora da se vidi da je sat skup. Znaci sa sto vise juvelirskog rada i to cuvenih juvelirskih kuca. Drugi kriterijum je cesto kakav sat je nosio njegov idol iz mladosti. Recimo James Bond je obicno nosio Rolex Submariner ili Omega Seamaster, mada je u vreme popularnosti satova sa digitalnim displejima (70-tih i 80-tih) nosio Seiko.
Krimosi obicno kupuju Rolex. To je u istocnoj Evropi i medju latinoamerikancima odavno postao statusni simbol. To su satovi za koje svi znaju da su skupi pa je to nacin da vlasnik svima do kojih je njemu stalo pokaze svoj uspeh. Zlato, platina i brilijanti se podrazumevaju. To je poprimilo takve razmere da Rolex vec dugo ima ozbiljnih problema sa imidzom svoje kuce. To svakako ne znaci da su im satovi postali losi.
Oni najbogatiji su po pravilu kolekcionari vrhunskih satova. Niko ne zeli da godinama nosi isti sat, a narocito ne u svakoj prilici. Ne nosi se isti sat za kormilom i u operi, u sortsu ili u smokingu. Moda se menja, pojavljuju se nova tehnicka resenja i to se prati. Vrhunski satovi iz malih serija ili cak jedinstveni ne gube starenjem na svojoj vrednosti pa se na nabavku gleda kao na isplativu investiciju. Najvise se ceni vrhunsko zanatsko umece, dakle prvoklasni mehanicki satovi sa mehanizmom za automatsko navijanje. Baterije ne dolaze u obzir. Sto je sat mehanicki slozeniji, sto ima vise tzv. "komplikacija" (vise opcija) to ce biti i pozeljniji.
Narocito se vrednuju tri "velike" komplikacije. Najslozenija je tzv. "minute repeater" - sklop koji omogucava otkucavanje svakog sata, pola sata, 15 minuta i minuta razlicitim tonovima. Zatim veciti kalendar sa tacnim brojem dana u svakom mesecu i sa tacnim rasporedom prestupnih godina, kao i sa prikazivanjem mesecevih mena. I treca velika komplikacija je tzv turbijon (turbillon) sklop koji vrsi kompenzaciju uticaja gravitacije radi povecanja tacnosti.
Medju poznavaocima na ceni i su pojedina dizajnerska imena kao Gerald Genta, Richard Mille, Parmigiani itd. Recimo Genta je radio legendarni model Ingenieur za IWC (kod nas poznatiji kao Safhauzen), za Bvlgari, za Audemars Pigue (cuveni model Royal Oak) itd. dok nije osnovao svoju firmu, danas medju najcenjenijim na svetu.
I da skratim ovu vec predugu pricu - ono sto kupuju ljudi koji znaju sta rade su: Vacheron Constantin (najstarija kuca na svetu), Blancpain (starija, ali sa veoma dugim prekidom rada), Audemars Pigue, Corum, Gerald Genta, Girard-Perregaux, Ulysse-Nardin, IWC, Piaget, Breguet, Patek Philippe, Jaeger-Le Coultre, Tag Heuer, pojedini modeli Rolexa, Omege, Cartier-a, Chopard-a. Lista nije kompletna niti moze da bude. Valja dodati i pojedine modele velikih modnih brendova koji sami nemaju proizvodnju satova, ali zato narucuju svoje serije kod poznatih proizvodjaca. Tu se vise radi o prodaji dizajna i/ili juvelirskog umeca, a manje o vrhunskoj preciznoj mehanici.