Bata Branimir Nikolić Beograd
Član broj: 7232 Poruke: 202 *.telekom.yu.
|
prvo, svaka čast ko je iskopao ovu temu (ironično)
a drugo, ljudi uglavnom nisu svesni koliko su (kao vrsta, životinja) žilavi.
eto, već vas je nekoliko reklo o tome da su mnoge druge stvari sa kojima svakodnevno kontaktiramo,
mnogo prljave , ali o tome se ne razmišlja - jer nije praktično.
kada bi čovek pokušao da izbegne sve što u teoriji ima šansu da ga zagadi, zarazi, ošteti, pa to bi bila paranoja.
taj bi bio nešto kao onaj detektiv Monk.
smatra se da se deca trebaju puštati da se kao mala igraju sa što više dece i da se prljaju , jer se tako
dolazeći u kontakt sa svačim, telo privikava i razvija imunitet. prljanje i izlaganje mikroorganizmima je deo
odrastanja i razvoja (ovo malko karikiram, ali razumete šta hoću da kažem)
koliko ste priča o preživljavanju (u ratu, brodolomu, izgubljeni u divljini..) čuli , pa šta sve ljudi mogu da svare
(bukvalno) , to je dovoljno da se shvati da je ovo sa pipkanjem hleba smejurija.
što reče neko na prethodnoj strani, šta se sve dešava sa hlebom, i generalno hranom, u toku transporta,
to je tek muka slušati: ko zna šta se dešava sa voćem pre nego dođe pred mušterije, možda uriniraju ljudi i životinje
po njemu ? možda u pekari pljuju u testo ? možda je neko prislanjao svoje testise uz jabuku koju ste danas pojeli ?
ovaj konkretan problem sa pipanjem hleba je u stvari pitanje bontona, neka vrsta "obeležavanja" teritorije,
kao kada mačka poprska branik od automobila, da bi druge mačke znale čiji je .
znači stvar je vaspitanja i civilizacije da se uzdržimo od takvih iritacija zaostalih tokom evolucije.
jer kada neko rukom pipne hleb, tom rukom je ranije pipao svoje neke delove tela, a onda neko treba taj hleb da stavi u usta.
tu se uspostavi odnos superiornog i inferiornog sličan onom kakav se praktikuje u većini zatvora.
i zato nam smeta kada vidimo da neko drugi pipa našu hranu, a ne smeta nam sve ono što ne vidimo a možemo
da pretpostavimo da se vrlo moguće dešavalo sa tom hranom ranije.
u pitanju je odnos između dve osobe, i to je ono što uznemirava, a ne odnos tela i bakterije.
|