Ja sam poznavao jednu osobu koja je putovala po svetu.
Neko vreme je dobro zarađivala i sve je to trošila na ta putovanja,sponzorišući ljubavnike.
Roditelji i brat su živeli skromno,od radničkih plata.Preskromno.
Naterala je oca da se zaduži za njenu novu fantaziju.
Snimala je putovanja, i skupljala rodbinu i prijatelje,da bi im prikazala na tv-u.
Ja sam joj jednom prilikom rekao, da nisam ljubomoran, i da bi sve to bilo u redu,
kada bi imala neku ušteđevinu,obezbeđeno stambeno pitanje, i da malo pogleda roditelje,kako žive,
pa,preko toga da putuje.
Ona bi mi odgovorila,da je stan mogla da sruši Nato raketa,i da nema ništa,
a ovako ima nešto,što niko ne može da joj uzme.
Otac je preminuo,bivše kolege su skupljali navac za sahranu,
ona je ostala bez posla i cela porodica je bila na rubu propasti.
Trošiti svoj imetak da bi si video tuđi, a ne obezbediti se za neki normalan
život,po meni je egoistično.
Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla...