Armija korisnika supermoderne tehnologije u svom sastavu ima nekoliko divizija primitivaca koji je upotrebljavaju na način od kojeg poštenog čoveka boli stomak. Formacijski raštrkana u velikom broju rupa na našoj planeti, ova zla sila ujutru izbija iz istih, navlači cipele s debelim đonom i uleće u dnevnu bitku za resurse, natežući se s nama ostalima oko mesta pod suncem.
Iako postoji nekoliko hiljada raznih podvrsta tehno-gurbeta, mi ćemo se koncentrisati na nekoliko opštih modela iz našeg neposrednog okruženja. Nikada u istoriji nije ih bilo lakše prepoznati nego poslednjih godina, što je posledica socijalnih pretumbacija čiji smo svedoci u protekloj dekadi.
Preko noći je šljam iz predgrađa došao u centar grada, ni iz čega stvorio nešto i počeo da dominira u pseudokulturnom pogledu, izrodivši jednodimenzionalnu decu koja će slediti njegov svetli primer. Intelektualni deo ruralne ekipe, sa ili bez formalnog obrazovanja, uvideo je da socijalni status nije dovoljno potvrđivati kolima, stanom i knjigama koje su kupljene na metar. Preko noći je shvatio da su mu potrebni lap-top, PC i džepni organajzer. Mobilni telefon se već odavno podrazumeva.
Promotivna zloupotreba tehno gedžeta, do tada rezervisana za štrebere i advokate, na velika vrata je ušla u svest širokih narodnih masa. Stado je okačilo mobilni telefon oko vrata, nezadovoljno efektom koji je on proizvodio, sedeći pored kutije cigara i flašice Nexta u popularnom kafiću „HappyRetard”. SMS kakofonija i krešendo glupih melodija prekrili su gradove i sela Srbije, zaglušujući ptice, automobile i političare. Lokalne televizije su se uhvatile u to kolo (ko ga ne bi vol’o), puštajući krdo da slobodno šeruje svoje tlapnje s nevinim gledaocima.
Bogati roditelji i budući roditelji podmlatka dronova koriste suptilnije metode za self promociju putem tehnologije. Mladi advokatski par poseduje muški i ženski model iPaqa i dva jaka Dellova notebooka između kojih sinhronizuju podatke, uvek u društvu koje će da zine od mirisa njihove posebnosti i statusa. Kakve podatke? Kakva sinhronizacija? Svoj seksualni život bibere svetlucanjem LCD ekrančića, pištanjem remindera i post-paid lascivnim messagingom, zadihani u kovitlacu strasti u pametnoj kući budućnosti.
Njihovi manje bogati rođaci iz provincije koji dolaze u grad da sinu koji je upisao srednju školu kupe kompjuter ne pucaju tako visoko. Kupiće nasledniku kućište s providnom stranicom, opcionom neonkom i matičnom pločom koja svetli u mraku. Upgrade mozga za sebe i svoje potomstvo će zaboraviti. Koristiće Windows Xp u šarenoj, default varijanti, koju će nadopuniti Plus! paketom. Bogu hvala za Microsoft Plus! – najpouzdaniji softverski detektor na planeti: za onog ko ga instalira, koristi i uredno menja wallpapere sa stopostotnom tačnošću se može tvrditi da je retardinjo. Konzolaš.
Masmediji su delimično odgovorni za neestetsko korišćenje produkata računarske i drugih modernih tehnologija. Televizijske kuće koje studio iz kog se emituju vesti pretrpavaju kompjuterima koje niko ne koristi, a koji prikazuju nekakav tekst (ubogi monitor na RTS1 čak nije ni uključen u struju, a ponosno sedi na stolu!), superagresivno potenciranje LCD monitora, reklamne agencije koje upotrebljavaju iMac kao esencijalni element prostornog dizajna (za šta je Mekintoš, ruku na srce, jedino dobar)...
Takva maskarada ponekad biva efektno srušena, kao pre nekoliko godina na televiziji Pink: ako se sećate, jedna devojka koja je pozirala u pozadini ekipe koja čita vesti, kuckajući nešto na računaru onesvestila se, oborila sto i LCD monitor s kog je spao papir A4 formata koji je bilo prelepljen preko ekrana! Šta je to ona kucala na papir? Možda se jadnica skomulala od jeftine simulacije na koju su je naterali. Ko zna?
O, tako je lako biti sajber seljober. Treba se samo prepustiti struji, znati elementarne postavke foliranja i imati malo para. Biti svinja protkana tajnama, mesar u skafanderu, poljoprivrednik u upravnom odboru, šibicar u nevladinoj organizaciji. Ponekad zaista iskreno zažalim za feudalizmom i vremenom kada se znalo ko je ko, kada nije bilo cheap maškara i krinki, kada je vitez bio vitez, a sebar, naravno, sebar. Zadatak svakog mladog čoveka sa malo mozga u glavi treba da bude bespoštedna borba protiv svih oblika foliranja: sticajem okolnosti, vulgarno-kozmetička upotreba tehnologije spada u naš domen; na nju možemo odgovoriti odbrambenom sposobnošću profesionalca, koristeći poznavanje materije u svrhu razobličavanja lažnog.
Miodrag „svaki mladi čovek” KUZMANOVIĆ