Toplo preporucujem
California Dreamin' (2007), film za koji bih rekao da je nezasluzeno pao u zaborav. Jedna recenzija sa B92 (iz koje su izbaceni moguci spojleri):
Radnja filma dešava se 1999. za vreme bombardovanja Srbije, i prati jedan NATO konvoj koji se od Crnog mora vozom zaputio prema Kosovu.
Samovoljom šefa železničke stanice malog provincijskog mesta, moćna NATO armada biva zaustavljena, voz sa američkim vojnicima prinuđen da danima čeka dozvolu za polazak.
Kao u „Tri karte za Holivud“, samo što je naše selo podeljeno na pristalice Rusa i Amerikanaca, a u rumunskom slučaju su svi odreda, na ovaj ili onaj način, za Amerikance, pa čak i šef železničke stanice – pandan Lečićevom liku ako već moramo da nastavimo paralelu sa „Tri karte za Holivud“.
Režiseru Cristianu Nemescu (1979 – 2006) ovo je bio i prvi i poslednji dugometražni film (poginuo je u saobraćajnoj nesreći, pa su njegovi saradnici sami završili montažu filma).
Pokojni autor koji je bio jedan i od koscenarista, ovde kao da se nekako najmanje drži samog scenarija, a najviše instiktivno balansira u pokušaju da kamera već nekako sama od sebe pohvata detalje koje je on zaboravio da osmisli. Ali dobro, to možemo računati kao profesionalnu deformaciju svih režisera-pripravnika – doskorašnjih dramskih studenata kojima nedostaje radnog iskustva, a moramo imati u vidu da pre „Calfornia dreamin“, Nemescu nije imao drugih ostvarenja osim prosečnih kratkometražno studentskih.
Meni recimo ponajviše nisu jasne one rogobatne crno-bele upadice sa radnjom iz Drugog svetskog rata – jednako neumesne i suvišne kao i reklame usred fudbalske utakmice. Ali dobro, da stavimo i to na teret neiskustvu, jer ko se trudi i radi taj i greši, a ako ćemo da se vratimo na razloge zbog kojih je rumunski film toliko postao bolji od srpskog, možda baš u trudu i radu leže razrešenja. Možda.
U svakom slučaju, Rumuni ne dobijaju uzalud nagrade.
Moram priznati da su me pažnja i odsustvo dremeži držali sve vreme trajanja filma, što je, složićete se, retkost kod svakog filma koji traje dva ipo sata, pa makar on i ne bio rumunski.
Glumačka ekipa je stvarno dala maksimum, čak je i večiti holivudski mafijaš i tumač priglupih negativaca Armand Assante, briljirao u roli kapetana Jonesa – naročito u bravuroznoj sceni u kojoj on svojim frakcionaštvom izjedenim domorodačkim domaćinima, u zanosu sličnom penjenju Bate Stojkovića iz „Balkanskog špijuna“, drži lekciju iz osnova demokratije.
Nekima može da zasmeta i što je film donekle politički angažovan, postavljen u okvire antiglobalizma, neskriveno levičarski nastrojen. Ali i to je legitiman stav većine zdravorazumskih zapadnoevropskih intelektualaca, koji žive u zemljama u kojima je neoliberalizam realnost a ne san.
Takva publika je nagrade dodeljivala i Kusturici.
Salonski antiamerikanizam je u velikoj modi i u samoj bushovskoj Americi, a konceptu Amerike kao svetskog policajca smo se podsmevali i u „South Parku“, čiji je pretpostavljam ljubitelj bio i pokojni Nemescu.
„California dreamin“ je svakako zdrava kritika liberalnog kapitalizma i tranzicijskog društva, jaka simbolična priča o Istočnoj Evropi uopšte i o njenom odnosu sa Amerikom.
Rumuni bar nešto pričaju o životu, a dok i naši reditelji to ne počnu raditi, film će nam ostati lošiji od rumunskog i u narednom periodu.

Leonardo da Vinči
Nema istine u onim naukama u kojima se matematika ne primenjuje.
Milorad Stevanović
Bog postoji zato sto je matematika neprotivurečna.