Zlatnimomak
Član broj: 238719 Poruke: 4 *.adsl-1.sezampro.yu.
|
Nova Godina
(Ruska narodna pripovetka)
Starac, Stara Godina, isušen, protegnuo se, seda kosa mu je požutela, žuta poprimila zelenu boju, stoji pogrbljen u bašti kraj ružinog žbuna, u snegu do kolena, hladno mu je, trese se i u sebi neprestano izgovara molitve. U ruci mu je sveća, kraj nogu hleb, na čelu venčić. Vreme je da starac umre, ali ga smrt ne uzima. U dvorištu stoje tri Sneška: Sneško-Zima, Sneško-Gospođa i Sneško-Masni. Kraj nogu Zime i Gospođe nalazi se snopovi, hrastovi štapovi, zelena klada- sve neumirući život koji živi pod snegom. Pred figurama je krug, očišćen sneg, nasuto zrnevlje za ptice. Zima drži kosu, Gospođa grabulje, a Masna metlu. Starac, Stara Godina tužno gleda na tri Sneška na koje se nekada osmehivao i sreće na putu Koleda kako kotrlja točak.
»Šta je, Stara Godino, još si živ?«
»Živ, prijatelju, vreme je da se umire, ali zemlja ne uzima.«
»A zbog čega stojiš u snegu?«
»To mi je naredba od Boga. Da u snegu stojim i čekam kraj.«
Prišao je Koleda, otkotrljao točak, a za njim Sveti Vasilij Veliki ide.
»Zdravo dedice Stara Godino! Da nisi možda video moju kćerku Melanku?«
»Eno je u kolibi, pravi varenike, mnogo čestita treba da ih napravi, svakom siromahu, nesrećniku po jednu vareniku da da.«
»A zašto tebi nije dala? Makar bi se ugrejao.«
»A već to, kako joj Bog naredi, često zaboravlja na starce.«
Sveti Vasilije Veliki ode, a za njim dotrča Melanka i vajka se:
»I kako da zaboravim na tebe, dedice Stara Godino, evo ti toplih varenika. Evo, jedi, razveseli svoju dušicu pred kraj.«
Jede Starac Stara Godina blagosiljajući varenike Melankine, krsti se, a lice mu se zasvetlelo, nos zaoštrio, obrazi od hladnoće pobeleli, a na brkovima i bradi zveckaju ledenice. Klanja se žbunu i priprema da legne u sneg, kad ulicom idu tri brata- jedan u belom, drugi u riđem, a treći u crnom kožuhu. Prvi nosi gusle i džak zrnevlja preko ramena, drugi hrastovim štapom u snegu pravi brazdu. Prvi sipa zrnevlje, a treći grabuljama zasipa sneg i čizmom zatrpava.
»Zdravo Dedice Stara Godino! Još si živ?«
»Živ sam Gospode, volja tvoja, ali došao mi je smrtni čas. Star sam i teško mi je da legnem. Oh, oh!«
«Hajde lezi, mi ćemo ti pomoći.«
Uzeše tri brata Starca Staru Godinu ispod ruke i pomogoše mu da legne na sneg. Prekrstio se starina drhtavom rukom, teško uzdahnuo, tri brata pođoše dalje, a u susret im ide Sveti Silvester:
»A gde je Stara Godina?«
»Umire, Sveti Silvestre, umire!«
»A psaltir ko će da mu očita?«
»Nikoga nismo vodeli, oče rođeni, očigledno neće imati ko da mu očita.«
»Ah, Gospode, šta se dešava! Pa idite vi dalje vitezovi! Ja ću mu očitati!«
Očita Sveti Silvester molitvu za umiruće, a Starcu kao da je postalo lakše, uzdahnu jedanput, drugi put, kad se na putu začu vika i dreka. To pijani zacrveneli Mladić Nova Godina, sa čašom u ruci ulete na trojci i viče:
»Gde je taj stari panj?!«
»Šta praviš buku, šta se dereš, nerazumniče?«
»Pa star je bio i umro, šta se to nas tiče?«
»Doći će i na tebe red!«
»Pa šta! Veseliću se i živeti hiljadu godina! Ovamo narode! Da se izljubimo! Ja sam Nova Godina, dojurio sam trojkom sa bubnjevima i zvončićima! Priđite, vaša je sreća u rogoznim vrećama koje sam doneo. Priđite i uzimajte!«
»Pa otidi makar do trga,«- savetuje ga Silvester, »da se vidiš sa umirućim ocem. Nečasno se ponašaš, to nije dobro.«
»Ej, šta je tamo? Pođimo braćo na trg! Igrajte, veselite se! Dodaj ovamo još slame, vatro gori jače- leto će biti svetlije! Svima vama sreće, žetve, hleba koliko želite! Zbogom ostajte, treba još na druga mesta stići!«
On uskoči u sanke, podižući u tami noći snežni vihor, i nestade. Za njim je došla Prva Nedelja sa Mesojedom:
»A Starac, Stara Godina, gde je? Da li je umro, dobričina? A šta je sa njegovim sinom, gde je on?«
»Bio pa otišao! Došao na trojci obloženoj brokatom, bunda medveđa, kapa vučja, rukavice od jelenske kože. Sedi sam na sedištu do kočijaša, a sanke pune poklona. Raspodelio poklone, izbesneo se, zapalio slamu i pošao dalje!«
»Ah, razbojnik, ah bitanga! Oca nije sahranio, a pijanči.«
Sleglo se uzbuđenje u narodu, svi su otišli na spavanje, a Prvi Dan je prošao i tri puta po tarabama lupnuo: «Otišla je Stara Godina. Nova je došla, razduvala sneg, nosi žetvu.«
Tri Sneška u dvorištu vodila su sledeći razgovor:
»Sada su svi ljudi pošli na spavanje. Evo i Novu Godinu su videli. Sve je krenulo ka proleću, od Božića do Uskrsa okrenuo se Točak. I Krišna kao da je porastao, a svetlost u njegovoj ruci kao da se pojačala. Kraj njega je seo stari Veles i na guslama zasvirao pesmu o ledenicama, o tome kako će livade uskoro ozeleneti. Rođaci će se u grobovima protegnuti, pčele će zazujati, a bašte procvetati. A na nebu, po Mlečnom putu, Sveti Nikola sa Filipovkom vijugan a putu za Raj. Bog otac hiljadama zvezda krasio je nebo, a Mećava i Strib su iščezli. Sneg je prestao da pada, a Januar je krenuo po dvorištima da ljude probudi.«
|