izmenjeno 1 put, poslednji put zmajdin 18.05.2015. u 16:13
Izmene poruke
- zmajdin18.05.2015. u 16:13zapis iz teksta poruke
Ona iskorišćenost od 90 odsto koja je inicijal za ovu nadam se plodnu diskusiju - računam da ćemo posle nje znati više nego pre - rezultat je merenja analizatorom dima. Ja ga kolikvijalno nazivam "iskorišćenjem plamena", ali u stvari nije samo plamena već i kotla. U obrascu/formuli za izračunavanje ovog koeficijenta figurišu dve veličine: količina neiskorišćenog kiseonika i temperatura dima. Što su ove dve veličine manje, iskorišćenost je veća, s tim da je za višak kiseonika odgovoran odnos primrnog i sekundarnog vazduha/promaje, ali i ukupna količina uduvavanog vazduha, a za temperaturu dima pored količine uduvavanog vazduha i apsobciona moć samog kotla, tačnije izmenjivača. Ovo poslednje se kod kotlova na čvrsto gorivo peimenovanih u pelet-peći, unekoliko a često i vrlo uspešno rešava dodavanjem odgovarajućih turbulatora. Taj način utvrđivanja iskorišćenosti je referenca koju svi proizvođači navode, a predstavlja odnos količine uložene energije - količine peleta pomnožene sa donjom energetskom vrednošću, naspram energije predate kotlu koja je manja od one prve za količinu toplote koja kroz dimnjak odlazi "u vetar".
Međutim, količina energije predata kotlu se ne prenosi u potpunosti na vodu sistema grejanja - jedan deo se gubi zračenje samog kotla, što preko vrata, što kroz oplatu. Količina energije koja se predaje sistemu se meri kalorimetrom. Gubitak Viadrusa sa 7 rebara, kakvog imam pa ga zato i navodim) otprilike je 15 odsto na najvećoj snazi do čak 25 odsto na najmanjoj. To su rezultati merenja učinka PltGrnka.
Treći par opanaka je koliko toplotne energije stigne do radijatora. U tu računicu, odnosno merenje, mora da se uvede i gubitak na instalaciji koji onično nije mali, ali i gubitak koji se ostvaruje nepotrebnim zagrevanjem/hlađenjem kotla tokom rada: što se gorionil češće pali, taj gubitak je veći. Koliko će energije zaista da bude iskorišćeno za grejanje zavisi isključivo od dimenzionisanosti kotla/gorionika i priključene automatike.
Onih 90 odsto iskorišćenj plamena lako je ostvarivo, ako nije reč o "đubretu" već "ljudskom" gorioniku) uz dobro podešavanje i eventualno dograđivanje turbulatora, a može i pritvaranjem klapne dimnjaka "koliko treba". Zoran Obradović je temperaturu dima "turbulatorima "obalio tempetaturu dima, ako se ne varam, sa 170 na 130 stepeni, možda i manje, čime je iskorišćenost o kojoj je reč porasla za koli postotak: gotovo da sam siguran da je više od 90 odsto. Premazivnjem kotla Tedelitom i ventualnog dodavanjem izolacije na vrata kotla povećao količinu energije koji šalje u radijatore, ali koliko je to ne možemo da znamo, jer nama čime kod njega da se izmeri.
Najveći je, međutim, onaj treći gubitak - gubitak u sistemu i gubitak koji generiše automatika. Jedan član ovog foruma očitao je na kalorimetru da od ukupne uložene potencijalne energije tek trećina prođe kroz radijatore. Za takav rezultat razloga je više: em mu je kotao predimenzionisan, gorionik takođe, pritom gorionik ima prilično retardiranu elektroniku. Za njega jedino rešenje je ugradnja akumulatora toplote.
Sve ovo važi i za integralne kotlove.
Međutim, količina energije predata kotlu se ne prenosi u potpunosti na vodu sistema grejanja - jedan deo se gubi zračenje samog kotla, što preko vrata, što kroz oplatu. Količina energije koja se predaje sistemu se meri kalorimetrom. Gubitak Viadrusa sa 7 rebara, kakvog imam pa ga zato i navodim) otprilike je 15 odsto na najvećoj snazi do čak 25 odsto na najmanjoj. To su rezultati merenja učinka PltGrnka.
Treći par opanaka je koliko toplotne energije stigne do radijatora. U tu računicu, odnosno merenje, mora da se uvede i gubitak na instalaciji koji onično nije mali, ali i gubitak koji se ostvaruje nepotrebnim zagrevanjem/hlađenjem kotla tokom rada: što se gorionil češće pali, taj gubitak je veći. Koliko će energije zaista da bude iskorišćeno za grejanje zavisi isključivo od dimenzionisanosti kotla/gorionika i priključene automatike.
Onih 90 odsto iskorišćenj plamena lako je ostvarivo, ako nije reč o "đubretu" već "ljudskom" gorioniku) uz dobro podešavanje i eventualno dograđivanje turbulatora, a može i pritvaranjem klapne dimnjaka "koliko treba". Zoran Obradović je temperaturu dima "turbulatorima "obalio tempetaturu dima, ako se ne varam, sa 170 na 130 stepeni, možda i manje, čime je iskorišćenost o kojoj je reč porasla za koli postotak: gotovo da sam siguran da je više od 90 odsto. Premazivnjem kotla Tedelitom i ventualnog dodavanjem izolacije na vrata kotla povećao količinu energije koji šalje u radijatore, ali koliko je to ne možemo da znamo, jer nama čime kod njega da se izmeri.
Najveći je, međutim, onaj treći gubitak - gubitak u sistemu i gubitak koji generiše automatika. Jedan član ovog foruma očitao je na kalorimetru da od ukupne uložene potencijalne energije tek trećina prođe kroz radijatore. Za takav rezultat razloga je više: em mu je kotao predimenzionisan, gorionik takođe, pritom gorionik ima prilično retardiranu elektroniku. Za njega jedino rešenje je ugradnja akumulatora toplote.
Sve ovo važi i za integralne kotlove.
Potpis
Dobra vatra - mir u kući, čist vazduh - duga ljubav.









