E - upravo nas to dovodi do problema
- koji je u svojoj sustini matematicki problem -
tj. konkretno problem 'verovatnoce'.
- Koje su realne sanse u ovom realnom svetu da jedinka pukom koincidencijom (na kojoj je realnost u celosti bazirana) eto znas tek tako nALeTi e - eto bas tacno na one druge pojedince koji su po svojoj zivotnoj prici slicni (iz cega dabome proizilazi sta nalazimo zanimljivim, a sta nam je dosadno, sta nam je podnosljivo, sta nam je nepodnosljivo, sta volimo, sta mrzimo, sta zelimo da postignemo u zivotu, sta ne zelimo u zivotu - i uopsteno sve one varijable koje nas cine onim sto jesmo - sto nas cini onim sto svako naziva svojim 'ja')?
Evo - pitam - koje su matematicke sanse u realnosti da bas tacno ono precizno nabasamo na iste sebi po tome kakve su osobe?
Sta sve imas tokom zivota gde se upoznajes sa drugima - hajdemo od pocetka: dakle, prvo imas zabaviste, onda imas osnovnu skolu, onda srednju skolu, onda fakultet, i onda "kud koji mili moji" - ne znam - posao ili sta god. Onda imas one koji su ti u susedstvu. Onda imas rodbinu i one koji su njima najblizi. I na posletku "otvoreno polje" - npr. grad u kojem zivis - i tu je sve nasumicno. I to je to - to ti je ceo zivot - sve u svemu to je u vrh vrhova vrha kape 350 ljudi... A SAMO U NPR. NS IMAS 300.000 LJUDI! (dobro de - nekih 100.000 ako racunamo samo blize generacije).
Poenta price? -
- Zar ne bi socijalne mreze upravo trebale da nam budu to 'nesto' - te koje su tu kao neki vestacki nacin da izigramo zakone verovatnoce? (koji nam ostavljaju mizerno male sanse u zivotu - nemoguca misija - LJUDI BRE NEMAMO NIKAKVE SANSE U REALNOSTI - realnost nam ne ostavlja sanse - kao ribe na suvom samo mozemo da se batrgamo - e i sto je najgore ne kapiramo to - ne kontamo uopste - prolazi vreme - niko ne kapira, ako zamislimo slikovito - svi smo mi kao neki suludi komicni pljackasi banke - i cucimo tamo u mrklom mraku 'prst pred nosom' sa zavrnutom fantomkom i sa smesnom grimasom na licu prislonjeni uz sef groznicavi sa graskama znoja na celu, vrteci one kombinacije na sefu - i vrtimo ih i vrtimo... i vrtimo - mozes do sutra da vrtis ali nema sanse - naprosto brojevi su protiv tebe) - Zar ne bi drustvene mreze na internetu u svojoj SUSTINI trebale da imaju tu svrhu da nam pomognu da malo prevagnemo tu "vagu" brojevne veratnoce (gde smo mi 1 a na dugoj strani je 10000000000?!?) malo u nasu korist.
Dzabe su sve postojece drustvene mreze kad sluze samo za sprdnju kao da niko ne kapira njihove stvarne moci.
Koliko samo ima u blizini (hej moze neko biti na dva bloka od tebe, a nemas blage) onih sa kojima bi mogao da pokrenes neku firmu, ili tim, ili muzicki sastav ili STAGOD - nesto cime volis da se bavis - nesto cime bi mogli svi zajedno da se obogate dok jos nisu postali MATORE drtine - da imas sve sto zelis dok si jos mlad - dok jos ima smisla da to imas; da se mozda i neka slava stekne, neka avantura da se zapocne - da se unese nesto posebno u zivot.
Ovako - imas samo "drugove i drugarice" - po onom komunistickom - i po principu j*** ga daj sta das - i podsvest ti konta - ono vec je mirna sa sobom - da ti tu nemas sta - da sve moze poceti i zavrsiti se samo na sprdnji i baljezganju (nazovi to zabava - u trenucima nekakve dokolice valjda) i nista ozbiljno se ne moze zapoceti jer shvatas da niko nije zapravo ali ono zapravo PRIJATELJ - kontas ne mozes im zapravo verovati - svi su samo "drugovi i drugarice". I tako prolazi vreme - i svi smo samo sitni anonimusi koji se svi vrte u krug u krug u krug svako u svom malom lavirintu - i svi smo prosek, nista posebno. (Zamislmo tu situaciju kao na nekom radaru - na monitoru racunara i vidis sve GPS signale - e tako - i tako - idu neke tackice sto trepere i cuju se pi-pi-pi-pi na ekranu - k'o neki mravi samo idu tackice, i onda stoje (negde) dugo i onda opet kao nesto idu pa se vrate i tako u krug bez ikakvih znakova organizovanosti. (Pa valjda imamo malo vise inteligencije od onog mrava, malo vise pameti da kapiramo da su zakoni verovatnoce protiv nas - NEMAMO SANSE - sanse nema.))
A sto se tice svih nas koji se nismo napokon skrasili (ili cak seli na onaj "luDi kAmEn") - sta nam ostaje - ne bas neke sanse - jer koje su ti realne (matematicke) sanse u realnom svetu da ces bas naici bas na onu curu koja ima bas takav lik (i ostalo) da te naprosto obori s nogu - da kazes - u j**'* te to je ta - to je ta - e tacno. ( ***N.E.M.A. S.A.N.S.E.*** )
[Ovu poruku je menjao Blablabla dana 06.08.2010. u 01:16 GMT+1]
žvrlj, žvrlj.