Ovo sa zaokruženim imenima foldera klasična psihološka projekcija.
A za ovo sa ćirilicom, pa istina je zatire se ćirilica.
Pošto sam rođen u Hrvatskoj, ćirilicu sam tek naučio u 8 razredu osnovne, i dan danas imam problem sa njenim pisanjem. Ali čak i ja, koji lično ne volim da je upotrebljavam, jer mi je naporno, shvatam važnost i značaj njenog upotrebljavanja i očuvanja kao integralnog dela srpske kulture. I pomalo mi je čudno, kad neko priča priče kako nije važno kojim pišeš pismom. Mislim ako je tako, što lepo ne usvojimo latinicu, neki drugi jezik i neku drugu kulturu? Koja je onda poenta postojanja i očuvanja Srbije kao nezavisne države i specifičnog društva?
Kad je u pitanju država i društvo druga je priča.
Mislim da se previše insistira na tome da je ćirilica samo naša. Treba podjednako negovati i latinicu i ćirilicu, ali takođe i mora da se zna šta je zvanično pismo republike Srbije.
To znači kad vidim da neko stavi tablu na radnju na kojoj piše Nike ili Sekin frizeraj, a da pored nije i napisao i na ćirilici, i da plati kaznu e onda ću reći da smo krenuli napred.
Narod bez prošlosti, nema ni budućnosti.
Potpis
Tout cela ne vaut pas le poison qui découle, De tes yeux, de tes yeux verts, Lacs où mon âme tremble et se voit à l'envers...Mes songes viennent en foule, Pour se désaltérer à ces gouffres amers.