Za svaku neuobičajenu, nenormalnu situaciju sa tačke gledišta onoga koji se od nečega brani, a vezano za gornju temu o kojoj diskutujemo, sledi da
dolazi do suženja svesti iz straha da MOŽE nešto loše da se desi, gde proradi instinkt samoodržanja.
U ovakvim situacijama su u pravu svi oni koji koji zastupaju tezu da se treba braniti...
Zamislite situaciju da vas na kampovanju iznenadi zmija, medved ili neka druga zver. Tamo ćete svakako primeniti silu, sebe i svojih bližnjih radi, bez obzira na zakon o zaštiti i očuvanju životinjskih vrsta.
Ljudi u Srbiji su ogorčeni lošim zakonodavstvom i zakonskim rešenjima kao i činjenici DA SE ZAKON NE PRIMENJUJE U POTPUNOSTI.
U Srbiji još nije donet zakon o zaštiti čoveka pojedinca, odnosno porodice i članova porodice
od uznemiravanja i upada u lični posed (kuća, stan, čamac, auto) ali je zato stupio na snagu zakon po kome počinilac mora da plati kaznu od 50.000,00 dinara za ubijenu bubamaru.
Ista priča je i sa agresivnim rasama pasa koje napadaju i grizu dečije ruke telo i glavu i stvaraju duševnu bol, a vlasnici pasa ne dobijaju nikakvu kaznu ili dobiju neku uslovnu kaznu koju ubrzo opet prekrše.
Šta reći za vlasnike pasa čiji ljubimci seru po beogradskim ulicama a oni ladno okrenu glavu na drugu stranu. Svaka čast, video sam par vlasnika koji su kesom pokupili izmet i bacili ga. To je za svaku pohvali ali ih je jako mali broj.
Pored toga mediji prate temu na dnevnom ili nedeljnom nivou i tu je priči kraj jer dolazi nova tema. Svako čudo za tri dana.
Problem je sistemski, pa shodno tome i rešenje problema mora da bude sistemsko.
Kada neko nešto hoće - nađe način, kada neće nađe razlog