Sa ponosom mogu da kažem, da, dugo sam dobrovoljni davalac krvi.
Nisam redovno davao krv, nekad tri puta godišnje, nekad nisam po godinu dana, zavisno od okolnosti, slobodnog vremena.
Nakupilo se dvadeset davanja (mislim da ih je bilo i više, kad sam namenski dao krv određenim osobama, neke sam poznavao a neke ne), čak sam dobio i zahvalnicu!

Preporučujem svima koji su zdravi da postanu dobrovoljni davaoci krvi, naše malo nekome može da spasi život.
Zanimljivo je da sam vrlo retko koristio privilegije koje dobrovoljno davalaštvo krvi omogućava. Čak nisam iskoristio ni sve slobodne dane na koje sam imao pravo, o drugim stvarima (besplatno članstvo u biblioteci i slično) da i ne govorim. E, da, dao sam intervju za lokalni list gde sam objasnio svoje motive i pozvao sve da se priključe akcijama.