mikigen Direktor za Pecanje Riba pored reke com
Član broj: 336524 Poruke: 37 *.adsl-1.sezampro.rs.
|
Prvo nadam se da cu ostati ovde anoniman. Tesko se zivi. Zivim na selu, nemam zemlju, ustvari ima moj otac 60 ari, malo vinograd i tako to, ne bih da detaljisem. Nismo bas najgori u selu ali tu smo negde, neki bi rekli imas internet, znaci nije lose, ali to je 1000 dinara mesecno, mislim...nije merodavno. Lakse je sto smo na selu pa posadimo nesto, ali ja imam 34 godine i ni dan radnog staza, to me brine, a moji sve stariji, zivimo zajedno otac, majka i ja. Nisam lenj, malo sam psihicki sto bi se reklo propao, lezao sam po psihijatrijama, dok sam studirao, opet kazem, sto bi neki rekli, malo sam kvrcnuo.
Brinem za buducnost, a nekad smo bili stvarno sila, uvek prvi i najbolji, sad se tocak okrenuo i moje je stid da priznaju da smo siromasni, tako da se to sa strane i ne vidi, lepa velika kuca, kola, dvoriste, uvek pokosena trava, dvorac...
Ali najteze je da covek pobedi sebe i da pocne da veruje da ce biti bolje, ja pokusavam da verujem, po nekad me utesi to sto neki moji skolski drugovi, slicni su, mozda gori. Ruzno je ali tako je, covek se uvek tesi da ima gore...
Pokusavam da se osnazim da krenem u neki posao, ali svi su digli ruke od mene, jedino sam jos sam sebi ostao. Isto me tesi sto sam sebi dam neki bilo kakav zadatak, fizicki ili psihicki i odradim ga do kraja, ne odustanem, to me tesi, sto nisu samo porazi.
Imao sam nekoliko devojaka, skoro sam raskinuo, necu da se zenim to je definitivno, samo da imam za sebe. Egoizmom pokusavam da se odbranim od sveta i sramote sto ne mogu bolje.
Eto tako, sad ne znam ni sta bi mogli da mi odgovorite. Nikom nije lako.
pozz..
|