Da su slušali prave stručnjake za virusologiju umesto ulizica (pa makar te ulizice bile zaista stručnjaci za nešto drugo, recimo da je onaj Nestorović dobar dečji pulmolog, kako ga to čini stručnim virusologom?), možda bismo sad bili u drugačijoj situaciji.
Evo, u Čačku je na rođendanu bila žena iz Nemačke pre nekih 15 dana ili tako nešto, a da su pre mesec dana krenuli sa detaljnom kontrolom i merama prema svima koji dolaze iz inostranstva, kao i da su uvedene mere ograničenja kretanja i okupljanja pre 2 ili čak 3 sedmice, imali bismo možda ne više od 10-ak zaraženih u celoj Srbiji, a možda i nikoga.
Ovako, u Srbiju je u zadnjih nekoliko sedmica došlo na desetine hiljada ljudi koji navodno nisu imali nikakve simptome (što je utvrđeno tako što su ih pitali da li imaju neke simptome, a mi smo baš poznati kao iskren narod po tom pitanju), a tu je i situacija da su oni koji su čekali na rezultate testiranja nastavljali da rade - slučaj radnice iz one fabrike u Nišu koja je išla na posao dok je čekala testove iako je imala simptome koji su ukazivali na korona virus... šta sad sa ostalim radnicima, da li je i neko od njih pokupio virus od ove radnice, da li je taj virus potom prenet dalje?
Statistički podaci govore da 90% ljudi ispolji simptome oko 5 dana nakon što pokupe virus, preko 97% ispolji simptome nakon najviše 11 dana, a oko 1% ljudi će ispoljiti simptome najdalje za 14 dana. Problem je ako je iz inostranstva došao baš neko ko spada u ovih 1%, on je za 2 sedmice mogao da prenese virus na desetine drugih ljudi dok nije dobio simptome da je zaražen i tražio da bude testiran
Južna Koreja je primer kako treba postupati, ali takav pristup nisu imale ni mnogo ozbiljnije države od Srbije.
Potpis
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.