Mislim da je neko "srednje rešenje" da im država za tih 5 godina unazad naplati porez na prihod, a za sve ostalo je nevažno, oni svakako nisu imali zdravstveno osiguranje i ako su imali validnu zdravstveno knjižicu, vodila se na supružnika i sl., a možda mnogi nisu ni koristili zdravstvene usluge. Jedino je problem ako su overavali knjižicu preko biroa kao nezaposleni, a u stvari imali prihode (pritom ne mislim na ove koji su povremeno prihodovali 50, 100 ili 300 evra mesečno, već na one koji su u kontinuitetu prihodovali preko 1000 evra svakog meseca).
Takođe za PIO država ne treba da insistira, jednostavno oni za taj period neće imati staž i to je to.
Mislim da je to primenjeno u Rumuniji i drugim sličnim zemljama, jer se radi o ljudima koji lako mogu da emigriraju, pa je bolje da im naplatiš i 15-20% nego da ti odu u inostranstvo, onda nemaš ništa. A ti ljudi će svoj prihod da potroše u supermarketu (super, država na to uzima 20% kroz PDV), platiće neke račune, kupiće gorivo (država tu uzima preko 50% krajnje cene), itd.
Ako država uzme 45% kod nezaposlenih frilensera, to ide u budžet i veći deo će se potrošiti nenamenski, na službene automobile i sl., a ako država uzme 20%, onih 80% će se ubaciti u ekonomiju kroz trgovinu i usluge i više puta će se okrenuti gde će država svaki put uzeti 20%, pa će na kraju država dobiti možda i više para nego da im uzme direktno 45%.
Sad će neko da kaže kako su frilenseri na ovaj način nelojalna konkurencija firmama - eto, znam i firme koje pružaju časove engleskog preko interneta i slično, kao i sve ostale usluge koje nude frilenseri. Stvar je u tome da veliki klijenti neće da rade sa frilenserima (osim u izuzetnim slučajevima, ali to su retki primeri), tako da trenutno ima posla za sve. Kad se dođe u situaciju da frilenseri stvarno uzimaju posao regularnim firmama, onda se može nešto uraditi po tom pitanju.
A priče da su frilenseri u boljoj poziciji ako bi državi plaćali 15-20% u odnosu na regularno zaposlene kojima država uzima 35-40% - ko brani regularno zaposlenima da pređu u frilensere? Pa i onaj samostalni električar je praktično kao frilenser, čak i ako ima registrovanu radnju i plaća poreze i doprinose - ali, on sam mora da misli o tome da li će svaki dan imati posla i koliko, mora da se trudi da proda svoju uslugu, naplati, da angažuje knjigovođu... i nije on jedini električar u gradu!
A klasično zaposleni ne mora da misli o tome, jer poslodavac ima svoje knjigovodstvo, ima marketing službu, ima ljude koji se bave prodajom, poslodavac mora da misli o investicijama i održavanju opreme, itd. Dakle, tu zaposleni ima neku vrstu sigurnosti i zna da će sledećeg meseca primiti platu, iako je ta plata možda manja od onoga što može da zaradi frilenser, dok sa druge strane frilenser može da zaradi i 10 puta više od minimalca koja ima prodavačica u supermarketu, ali takođe može da prihoduje i 0 (slovima: NULA) dinara/evra/dolara!
Potpis
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.