Kod nas se sasvim olako bilo kakav nerad naziva štrajkom a radnik, "štrajkač", po želji i prohtevu kao štrajkački zahtev ispostavlja ovo ili ono, šta god mu padne na pamet.
Još jedna greška, koja korene vuče znatno pre početka vladavine aktuelnog režima, i u praksi se ne sankcioniše.
Svi se naravno pozivaju na svoje "zakonsko" pravo na štrajk, prenebregavajući 90% zakonskih odredbi u vezi štrajka.
Dakle, zaposleni vaspitači imaju zakonsko pravo na štrajk, to je neupitno, ali moraju održati zakonski minimum rada.
Takođe, štrajk mora biti organizovan, NAJAVLJEN poslodavcu. Nikako ad-hoc i takođe, sa jasno sročenim štrajkačkim zahtevima.
Zahtev za bolje uslove rada je zakonski, regularan i legitiman, ali opet, mora se jasno tražiti od poslodavca: to, to i to. A ne paušalno, okvirno, nedefinisano.
Zahtev "da se stane na put stranačkom nepotizmu" je prosto smešan, jer, šta WTF može da uradi poslodavac na takav štrajkači zahtev??!
Štrajk podrazumeva da štrajkači dođu na posao, a ne da bleje gajbi, kao 90% učitelja i nastavnika iz škola koje su "u štrajku" ovih meseci.
Naravno da se ne može organizovati štrajk "kao podrška" ovom ili onom. Podrška, ovoono, može u obliku petnaestominutnog protesta, u okviru radnog vremena, ne narušavajući ciklus rada.
Dakle, dok deca spavaju, par vaspitačica ostane da pazi na decu, a ostali u petnaestak minuta održe protest podrške, u radnim odelima ispred vrtića uz ovakve ili onakve transparente, pa se posle lepo vrate na posao.
Štrajk podrazumeva da se za dane provedene u štrajku ne dobije plata.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji