Citat:
mladenovicz:
Ja cu uvek kupovati ono sto mislim da je kvalitetno, bez obzira da li je made in serbia, ili made in zimbabwe.
Da, i vlada zna da hoćeš, ali takođe zna i da ako ništa ne učini da te ubedi, nikada nećeš
misliti da je išta što je made in serbia (ili zimbabwe) kvalitetno. Percepcija je čudo!
Citat:
Btw, spoljnotrgovinski deficit se resava adekvatnim kursom domace valute.
Ne, to nije tačno, upravo je obrnuto: kurs domaće valute se formira na tržištu i njegov pad je
posledica spoljnotrgovinskog deficita. Centralne banke država mogu da pokušaju da "brane" kurs prodajom dela deviznih rezervi, ako imaju isplativ razlog za to, ali rezerve se lako iscrpe (ima jedna epizoda Asteriksa na tu temu)...
Mislim da u javnosti nije shvaćena suština i sadržaj te akcije. Niko neće zabranjivati ili otežavati uvoz strane robe. Poenta je da se napravi kao neki domaći standard kvaliteta koji će se meriti i oni proizvodi koji su na nivou, dobiće pravo da okače oznaku na ambalažu. Nešto kao "zelena jabuka" i slično, ali ne samo za prehrambene proizvode. Neke dalekoistočne zemlje su imale slične akcije u periodu kada su iz faze "masovno, jeftino, kojekako" kada su bile sinonim za bofl, prelazile u fazu "hitech raja". To su recimo Japan, Tajvan, Koreja, HongKong. Kina još nije prošla kroz to, ali sigurno hoće. Verujem da je i Turska prošla kroz tako nešto, jer je vidljiva nagla promena kroz koju su njihovi proizvodi prošli.
Kupovina domaće robe ima značajan uticaj na svakodnevni život:
- Manji spoljnotrgovinski deficit drži domaći kurs visoko, pa su one uvozne stvari za koje ne postoji domaća zamena pristupačnije.
- Isto važi i za uvozne komponente za domaće proizvode - krug se zatvara i moguće je birati kvalitetnije sirovine i poluproizvode za korišćenje u domaćoj industriji i dalje unaprediti kvalitet domaće robe.
- Domaća proizvodnja zapošljava domaće radnike koji onda nisu nakačeni na grbaču onih koji imaju posao - veća plata za one koji je imaju ili uopšte plata, za one koji je nisu imali. Veća potražnja za zaposlenima dovodi do porasta prosečne plate.
- Novi i stari zaposleni neće spaliti novac koji dobiju: oni će ga potrošiti, čime se dalje podstiče proizvodnja za široku potrošnju.
- Vlasnici firmi-proizvođača dobijaju profit, koji će investirati. To znači još radnih mesta ili moderniju tehnologiju, tj. manje troškove i/ili veći kvalitet.
- Veći je obrt domaćeg novca, a pri svakoj transakciji se izdvaja porez, koji puni budžet, pa porezi mogu da se smanje ili da se upotrebe za nešto korisno - ponovo više novca ostaje u džepu, ili se povećava opšti standard, npr. putevi su bolji pa se kola manje kvare.
- Uvozni proizvodi koji konkurišu domaćim, da bi imali prođu na tržištu, moraju da imaju daleko bolji kvalitet, više osobina ili nižu cenu, što povećava mogućnost izbora potrošačima. Povećan kvalitet i smanjena cena uvoznih proizvoda vrši pritisak na domaće proizvođače da ih prate. Oni (nadamo se) na kraju dostižu kvalitet potreban za plasman na strana tržišta. Još jednom, krug se zatvara. Mission accomplished!
Moje mišljenje je da ova akcija mora od samog početka da bude usmerena na konačni cilj - izvoz na EU tržište. Svaki proizvod koji dobije ćagu mora da bude po EU standardima i makar prosečan po kvalitetu na tom tržištu. Sve ostalo je gubljenje vremena.