3.2. Uvoz
3.2.1. Carinjenje auta iz Nemacke
U roku od tri dana tebalo bi da predate auto na carinjenje carinarnici koju ste naveli na granici.
Najbolje je da nađete (još jednom) špeditera koji će svu papirologiju i proceduru odraditi za vas (50€ navise). Od papira su vam potrebni: račun ili ugovor, fahrzeugbrief, servisna knjižica (u slučaju da se traže olakšice na osnovu pređene kilometraže), carinski papiri sa granice, očitani broj motora i šasije (papir koji dobijate u bilo kom servisu koji radi tehnički pregled).... Špediter će vam sve objasniti!!!!!!!!!!
Tu imate i troškove parkinga u carinskom boksu (u Beogradu 50€, auto može da bude do 4 dana u boksu, posle se doplaćuje).
Carinik određuje carinsku osnovicu. Ako je cena iz ugovora odnosno računa prihvatljiva (po njegovoj proceni) onda je to carinska osnovica, a ako nije onda se utvrđuje na sledeći način:
Gleda se vrednost automobila po Schwacke katalogu. Postoje dve vrednosti: gornja ako je auto kupljen od hendlera i donja ako je kupljen od fizičkog lica (razlika je oko 16%)
Ta vrednost se deli sa 1.16 (umanjuje za 16%) i u slucaju hendlera i u slučaju kupca
Na osnovu kilometraže koju je auto prešao, a koja mora biti dokumentovana servisnom knjižicom i stanjem na kilometarsatu i da se slaže sa kilometražom upisanom na granici (ako je upisana), osnovica se može oboriti jos maksimalno 30%
Osnovica se može oboriti i na osnovu oštećenja automobila i na osnovu opšteg stanja
Na tako sračunatu osnovicu plaća se carina 20% (priča se da će se smanjiti u aprilu 2003. zbog usklađivanja carinskih stopa Srbije i CG, ali ...). Kada se carina plati, auto se preuzima iz carinskog boksa i sledi registracija.
3.2.2 Carinjenje: tips and tricks
troskovi prema drzavi su 44,5% jer je carina 20% i porez je na osnovicu koju cine cena vozila (sa uracunatim troskovima prevoza- postoji tarifa za vozilo stiglo na tockovima i na prikolici) i carinsko zaduzenje, a iznosi 20% ali na vecu osnovicu od one koju carina uzima. U to dodamo i 0,5% carinske provizije i dolazimo do cifre od 24,5%...da, ne racunajuci troskove SVOG speditera, koji ima SVOG carinika, stajanje vozila u zici, proviziju banke pri uplati, nabijanje kilometraze za umanjenje carinske osnovice, izradu adekvatne dokumentacije za opisanu radnju itd. I kao sto rece Roli: na pijaci ti automobili vrede isto koliko i bez pomenutih opterecenja u inostranstvu- upravo zbog postupka varanja kupca kroz "peglanje" lima, kilometraze itd.
- lancia88
Dok je na snazi bila uredba o dozvoli uvoza vozila starih do 12 meseci (1 godina) povlascena kategorija su bili invalidi sa invaliditetom od najmanje 60% u II kategoriji ili I kategorija. Oni su mogli da uvezu vozilo bez ogranicenja starosti ali uz zabranu otudjenja koja je unosena na carinsku deklaraciju i u saobracajnu dozvolu. To vise nemaju pravo.
Naredni nacin je tzv. Uvozna dozvola koja se sticala na osnovu potvrde nasih ambasadi u inostranstvu da je korisnik dozvole proveo najmanje (mislim) 6 godina neprekidno ili (mislim) 10 godina sa prekidima ne vecim od 6 meseci u toj i toj drzavi. Sada mu se izdaje dozvola da uveze svoj automobil/kamion/belu tehniku/pokucstvo /itd obzirom da se vraca sa privremenog rada. Na osnovu te dozvole (koja je vremenski ogranicena na 1 godinu od dana izdavanja) on uvozi svoje vozilo ili tudje za sta dobije novce (cuvana kupovina uvozne dozvole) takodje uz zabranu otudjenja od 2 do 5 godina.
Popularan nacin carinjenja skoljke i bloka (tako se radilo a ne sasije i motora) je zasnovan na mogucnosti uvoza delova za vlastito REGISTROVANO vozilo i to tako sto se mora uvesti odvojeno, tj. ne moze celo vozilo biti sastavljeno. Zakon propisuje i carinjenje ostalih rezervnih delova ali ovo su nosioci identifikacionih brojeva pa oni moraju kroz carinu a ostali delovi mogu biti od bilo kud pa zato ne podlezu carinjenju jer je to u praksi neizvodljivo. Pre dve godine otprilike, carinskom uredbom ne dozvoljava se uvoz skoljke, ostaje dakle samo blok motora. Uredba je defakto protivzakonita, MUP nema nikakve nove instrukcije po tom pitanju ali prvu instancu tj.Carinu ne prolazis i tu je kraj.
Postoji i jos jedan naporan nacin: testamentom neko nekome ostavi vozilo iz inostranstva i onda krecu brojne molbe po ministarstvu za spoljnu trgovinu da se dobije njihovo misljenje i saglasnost, pa sa time u SUC (carina) pa njihovo misljenje i onda u proces uvoza vozila. U praksi postupak se retko primenjivao, funkcionisao je i u formi poklona a ne samo testamenta i trajao je oko 3 meseca. Licno imam samo podatke o uspesnosti ali ne i o neuspesnim pokusajima pa ne mogu reci koliko je generalno bio funkcionalan..
Slicna prica je funkcionisala i preko auto-klubova do donosenja novog zakona o donacijama, kao i u humanitarnim organizacijama ali uz stalnu obavezu da vozilo svakih 6 meseci napusti zemlju i vrati se.
Price o Trabantima itd. nikada nisu postojale cak ni u formi nekakvog predloga skupstini, zasnovane su na ideji u razvijenom delu Evrope da drzava plati vlasniku svaki stariji automobil i uz njegovu saglasnost ga ukloni sa ulice (primer Italija) ali osim te male novcane nadoknade nema drugih beneficija. Evropska resenja tog pitanja su razlicita: Svajcarska ima veoma rigorozan tehnicki pregled koji se tesko moze proci (sa nasim TP-ma zajednicki je samo naziv) ali zato je uvozna dazbina zasnovana samo na kilazi vozila pa biraj sam hoces li staro ili novo. Nemacka recimo na pumpama toci samo bezolovni benzin, pa ako imas stariji auto, kupis bocicu aditiva i dodas ga u rezervoar ali ko bi se sa time bas zezao, ljudi sami od sebe napustise Super. U vecini zemalja su premije osiguranja destimulativne za starija vozila pa ko voli nek' izvoli. Visok standard diktira sindrom 5 godina starosti jer je to najcesci rok otplate vozila u inostranstvu a za teretna cak rok rentabilnosti, sa njime im prestaje vrednost.
- lancia88
[Ovu poruku je menjao Zephyros dana 09.09.2004. u 12:20 GMT]
Connections in any gendered cable systems must be made between one male connector and one female connector. The connectors themselves will not allow male/male or female/female connections.