Nije to samo imidž. Ja mnogo polažem na to što se zove ”imidž”, a u stvari je reč o profesionalizmu i disciplini.
Svako od nas se budi krmeljiv i neobrijan ujutru. E sad, neko se umije, istušira, obrije, pa ode na posao, a neko samo produži na posao pravo iz kreveta. Stvari se definišu kada se radi isto svaki dan, dakle stvara se disciplina. Najjednostavnije moguće - jedan čovek je sposoban da to uradi, svaki dan, drugi čovek nije sposoban. Sve ostalo je priča.
Isto i sa firmama i svim ostalim primerima. Ti primeri A i B, tu je predstavljen samo jedan trenutak u vremenu. Pusti to da ide tako jedno šest meseci, godinu dana, tako pa ću da te pitam da li je usluga i servis i dalje istog kvaliteta. Ja ruku dajem da neće biti, za A ništa nije garantovano ali B će se milion posto pokvariti.
Znaš kako ljudi ovde mrze zapadnjake, ”hladni”, ”licemeri”, itd. E to se u normalnom svetu zove profesionalizam i čitava poenta je da je zapravo neobično teško svaki dan otići na posao obrijan, persirati stranku, biti čist i uredan, ne dozvoliti da emocije provire ispod maske, vratiti svaku olovku na mesto, itd. Ljudi ovde niti imaju svest niti imaju snage za tako nešto pa onda za to kažu da su sitnice i sporedne stvari. Te da je njemu bitno da je taj neko super stručnjak, a to što je oko njega sve štrokavo, bože moj, to je odlika posebno bistrih ljudi. A kako zna da je taj super stručnjak? Pa tako što je sve oko njega štrokavo! Pa u krug.
Problem je naravno u tranzicionim režimima i vremenima, kao što su ova sad u Srbiji, gde se pojavljuju likovi koji samo glume profesionalizam i hoće da te preveslaju žednog preko vode - ali to nije tema. Takvi likovi će po definiciji propasti (nakon manje ili više pljačke) i zato se sve to i zove tranzicija.
Nakon velike svetske katastrofe, Srbija će biti u prilici da povrati Kosovo i Metohiju