U praznoj kući, domaćica uvek luda. Samo izgleda da nam kuća više nije baš toliko prazna.
Nikada neću zaboraviti jedan razgovor izmedju mene i nekog Madjara trgovca u Metrou u Madjarskoj. Ali prvo da objasnim vreme i situaciju.
Vreme je ratno, kraj devedesetih, sankcije, Madjari tek što su ušli u EU. Jftina bela tehnika preplavila Madjarsku. Neka Gorenje WA 543 220 DM, kod nas u Srbiji 600 DM, ali samo na crno, u Euro Salonu 900 DM. Ljudi ne pitaju za cenu.
Dolazimo mi u Madjarsku autobusom pokupujemo beju tehniku. Nabijemo dupke pun autobus bele tehnike, Plus tehniku ”nafilujemo” sa lekovima, kojih takodje nije bilo tada u Srbiji, plus skupi kao zlato. I svaki put ovom našem Madjaru trgovcu unapred platimo za sledeću turu da sve što nam treba odvoji i spremi da kad sledeći put dodjemo samo potovarimo i nazad za Srbiju. Na granici već znate, sve uhodano. Išlo to tako godinama.
I sad jednom prilikom kad smo ”napakovali” autobus, sedimo Madjar i ja, onaj iz teksta gore, pijuckamo kafu i malo odmaramo, pričamo. I kaže on meni, još mi zvoni u ušima: ”…vidiš vi Srbi sad imate para i Bog-a bi pokupovali, e da znaš sad imate para a nemate robe, kada udjete u EU imaćete robe koliko hoćete ali nećete imati para… ” slušam ga ja i mislim šta ovaj bulazni.
Doduše malo oko ulaska u EU je promašio ali ovo sa robom i parama je pogodio, robe koliko hoćeš a para nigde.
Nikada neću zaboraviti jedan razgovor izmedju mene i nekog Madjara trgovca u Metrou u Madjarskoj. Ali prvo da objasnim vreme i situaciju.
Vreme je ratno, kraj devedesetih, sankcije, Madjari tek što su ušli u EU. Jftina bela tehnika preplavila Madjarsku. Neka Gorenje WA 543 220 DM, kod nas u Srbiji 600 DM, ali samo na crno, u Euro Salonu 900 DM. Ljudi ne pitaju za cenu.
Dolazimo mi u Madjarsku autobusom pokupujemo beju tehniku. Nabijemo dupke pun autobus bele tehnike, Plus tehniku ”nafilujemo” sa lekovima, kojih takodje nije bilo tada u Srbiji, plus skupi kao zlato. I svaki put ovom našem Madjaru trgovcu unapred platimo za sledeću turu da sve što nam treba odvoji i spremi da kad sledeći put dodjemo samo potovarimo i nazad za Srbiju. Na granici već znate, sve uhodano. Išlo to tako godinama.
I sad jednom prilikom kad smo ”napakovali” autobus, sedimo Madjar i ja, onaj iz teksta gore, pijuckamo kafu i malo odmaramo, pričamo. I kaže on meni, još mi zvoni u ušima: ”…vidiš vi Srbi sad imate para i Bog-a bi pokupovali, e da znaš sad imate para a nemate robe, kada udjete u EU imaćete robe koliko hoćete ali nećete imati para… ” slušam ga ja i mislim šta ovaj bulazni.
Doduše malo oko ulaska u EU je promašio ali ovo sa robom i parama je pogodio, robe koliko hoćeš a para nigde.
