Meelosh_BG Beograd
Član broj: 168823 Poruke: 5 *.adsl.verat.net.
|
Imam nekoliko zapazanja na ovu temu, s obzirom da sam cesto koristio usluge tzv. ekspresne poste, pre i posle Neckermanna.
Prvo treba znati da nema besplatnog uvoza kroz postanske posiljke, ako narucujemo sa internet prodavnica. Povlastica od 20e postoji samo za posiljke primljene od fizickih lica, Amazon to nije. Svaka neocarinjena posiljka sa Amazona, koliko god bila dobra vest, u isto vreme je i carinski prekrsaj / dobra volja carinika na posti. Naravno, suludo je da je de facto na Horgosu povlastica 200e, na Surcinu 100e a u posti 0e - ali nije ni prva ni poslednja suluda stvar u Srbiji, o tome uopste ne vredi raspravljati.
Pre svega, nije sustinski problem u carini i PDV-u, o kojoj god robi da se radi. Carina i porez moraju da se plate ako smo normalna zemlja, pitanje je samo njihove visine. Kada bi se propisi primenjivali doslovno i u korist uvoznika, konkretno za knjige ne bi bila naplacena carina (jer su nje oslobodjene, ono "posebna kulturna vrednost"), a PDV bi bio naplacen po povlascenoj stopi od 8%. I to je sasvim u redu. Problem nastaje kada se po defaultu naplacuje 10% carine (ili cak i vise) i takodje po defaultu 18% PDV-a, jer je koriscenje povlascene tarife "skuplje" zbog taksi koje se placaju da bi se ta tarifa primenila. Pritom, direktno se krse najmanje dva zakonska propisa (Zakon o PDV-u i Carinski zakon) naplacivanjem vise, odnosno neodgovarajuce poreske stope.
Medjutim, kako su mnogi primetili, najveci problem lezi kod tzv. speditera. Kazem takozvanih, jer oni ne prenose nikakvu robu, vec samo popunjavaju JCI koju onda carinik overi i konstatuje da treba platiti odredjenu sumu novca. Tu uslugu naplacuju oko 50 evra, neko malo manje, neko malo vise. Ima ovde ljudi koji kazu da je to stvar trzista i da mozemo da trazimo jeftinijeg speditera - pozovite, recimo, DHL i pitajte koliko kosta otkup carinske dokumentacije za paket koji je stigao kod njih, a koji je neophodan tom drugom spediteru da posiljku ocarini. Grubo, cena je oko 40 evra - isto stvar trzista?
Takodje, ima ljudi koji su cak doveli u pitanje sposobnost obicnog gradjanina da popuni JCI i tako oduzme dragoceno vreme carinskom sluzbeniku. Jedna osoba koja se predstavila kao carinik navodi da "je spediter potreban za svaki uvoz". Pozivam i jedne i druge da nauce nesto o svom poslu i pogledaju clanove 26, 27 i 74 Carinskog zakona. Prvi kaze da lice koje uvozi robu moze (a ne mora!) da za usluge carinjenja angazuje carinskog agenta ili posrednika, ono sto u ovoj diskusiji nazivamo spediterom. Drugi definise obavezu Carine da da objasenjenje o carinskom postupku licu koje uvozi robu bez ikakve naknade - u prevodu, ako ja ne znam da popunim JCI, Carina to mora da mi objasni. U tom tonu je i clan koji kaze da Carina moze, na zahtev uvoznika, da bez naknade izda obavezujuce uputstvo o primeni carinske tarife na konkretnu robu - opet u prevodu, ako ja ne znam tarifu, imam pravo da trazim od Carine da mi kaze sta je sta. Posto svoje ime i prezime znam, JCI mogu sam da popunim uz pomoc Carine, koja je obavezna da mi pomogne. Konacno, clan 74. kaze da se sazeta deklaracija ne podnosi se u pisanoj formi za robu koju uvoze putnici, za pismonosne posiljke i postanske pakete, ako se time ne sprecava sprovodenje mera carinskog nadzora i sprovodenje zahtevanog i dozvoljenog carinskog postupka.
Ovo zahteva dodatno objasnjenje - to prakticno znaci da ovakvu robu, u koju spadaju posiljke o kakvima mi ovde govorimo, uopste ne mora da prati ne samo JCI, vec bilo kakva deklaracija. Dovoljno je, naime, da carinik otvori paket i sa commercial invoice (npr. Amazonovog racuna koji ide uz svaki paket) ili strane carinske deklaracije (one male zelene nalepnice) utvrdi vrednost robe podlozne carinjenju. Dakle, nikakvog mesanja nekog speditera ili popunjavanja silnih formulara nema. Zasto se ovo ne primenjuje? Pa, zato sto DHL & ostali tvrde kako oni nisu "postanska usluga" nego "ekspresna posta", te da se na njih ne primenjuju odrebe ovog clana, ali ni clana 34. koji definise primenu jedinstvene carinske stope od 10% na svu robu koju fizicka lica uvoze za upotrebu u sopstvenom domacinstvu, bez obzira na carinsku tarifu. Tako, recimo, carinu na zidni kalendar ne placate po tarifi od 20%, nego jedinstvenoj stopi od 10%. Nakon poslednjeg "bliskog susreta" sa DHL-om sam na osnovu Zakona o dostupnosti informacijama od javnog znacaja trazio objasnjenje tih termina od carine, a u odgovoru (koji je potpisao zamenik direktora Uprave carina) potpuno nedvosmisleno stoji da ove ekspresne usluge SPADAJU u postanske posiljke.
Sta sve ovo zapravo znaci? Mi jos uvek nismo uspeli da se izborimo da se uvoz jedne knjige ili MP3 plejera ili laptop racunara ili kombinacije navedenog ne tretira kao uvoz vagona delova za visoku pec u valjaonici celika. I sve ovo pre svega zahvaljujuci tom drustvu u koje spadaju DHL, UPS i ostali. Kada god sam dobijao paket iz inostranstva i uspeo da dodjem do nekog carinika, odredbe o kojima govorim su bile primenjivane uz aktivno protivljenje ljudi koji su se nudili da budu MOJI carinski zastupnici. Omiljena recenica, vezana za jedan ruter koji sam narucio, a koja je dosla iz usta jednog sluzbenika DHL-a koji se umesao u moj razgovor sa carinicom bila je "kako moze to da ti bude za licnu upotrebu, za licnu upotrebu ti je kosulja na ledjima i druga odeca". Cak i kada je carinica, nakon relativno krakte price, u potpunosti prihvatila moju argumentaciju - ovaj covek je pokusavao da ospori takav nacin carinjenja, a DHL je kasnije ipak pokusao da naplati nekakvu uslugu carinjenja / spediciju, iako se njihova usluga svela na prebacivanje koleta iz carinskog smestista na njihovu policu - udaljenost je, grubo, pet metara.
Cisto da ne bude zabune, retke su situacije kada je carina tako friendly. I njima ocigledno odgovara status quo - vise vole da dobiju JCI od ljudi koji popunjavaju 100 takvih svakodnevno (kao sto bih i ja voleo da mi svi studenti na ispitu znaju za 10, ali realnost je drugacija), nego od ljudi kao sto sam ja. Mozda vide i neki dinar od te spedicije, ako ne licno, a ono svakako kroz drzavne kanale i porez. I konacno, zasto ne bi naplatili 20%+18% umesto 0%+8%, ako im se vec za to pruza savrsena prilika?
Nazalost, jos uvek nemamo neko uniformno resenje koje funkcionise. Ja svaki put, dan pre nego sto paket zapravo stigne, posaljem faxom u carinarnicu (ne DHL) izjavu da je roba za licnu upotrebu, kopiju licne karte i kopiju commercial invoice (npr. racuna sa Amazona), sve to uz obavezno navodjenje broja Airwaybilla (broj paketa, Tracking broj...) - u 50% slucajeva mi samo donesu paket i naplate carinu. Medjutim, onih drugih 50% su prava nocna mora - carina vrati dokumenta koja sam ja poslao DHL-u. Oni traze pare da isto to proslede nazad. Ja zovem carinu, oni nece to da prime. I onda tako u krug, nekada se zavrsi tako sto mi pukne film pa platim spediciju, nekada njima pukne film pa ocarine bez spedicije. Nema pravila i to je problem. Ministarstvo finansija, kojima sam nekoliko puta pisao o ovome, nikada nije dalo nikakav odgovor. Kada sam zvao onaj broj telefona za zalbe na rad carine sto se oglasavao po bilbordima rekli su mi da sam napravio n krivicnih dela i da se smatram srecnim sto nece da iskoriste svemirsku mogucnost u vidu caller id-ja da me odmah prijave policiji. Kada sam pisao carini mailom, uputili su me da im, pre nego sto odgovore, uplatim 660 dinara na ime Republicke administrativne takse na odgovor na pitanje elektronskom postom, a sve u skladu sa cl. 27 Carinskog zakona gde ovaj lex specialis lepo kaze da su informacije _besplatne_.
|