Citat:
Opsesija preživljavanjem je hipertrofirana i mitologizovana.
Pa da, ''budite dakle i vi kao ptice nebeske, koje niti seju, niti zanju, a ipak zive"...
Na kraju krajeva, i zivot kao takav je precenjen...
Zato svaki tanatofilski sistem (u alaj ovo dobro zvuci:)) i radi na njegovom unistenju, kao svojevrsnom nacinu prevazilazenja istog (zivota je li), da prostite: fasizam, nacizam, komunizam...
Komunizam bi savrseno funkcionisao, da nema jedne sitnice - zivota i ljudske potrebe da se traje.
Socijalizam/komunizam coveku, poput hriscanstva, nudi kompleks prvobitnog greha, konstantni osecaj krivice, i covek, po defaultu,
mora da bude kriv:
kriv je sto zeli da ima svojinu, sto zeli da poseduje nesto svoje,
kriv je sto ne zna 'kad je dosta' i koliko mu zapravo treba
kriv je sto ide u soping, ponekad sa zadovoljstvom,
kriv je sto/ako ne voli dovoljno Velikog Vodju,
kriv je sto sumnja,
kriv je, naposletku, sto nije dovoljno savrsen da shvati i prihvati cari komunizma
...
Lepota kapitalizma je sto u njemu ovoga nema, i sto je u njemu na snazi istinski humanizam, prihvatanje coveka onakvog kakav jeste i implicitna teznja ka popravljanju i usavrsavanju. :)