Citat:
Stara i neprevazidjena taktika kaznjavanja u vojsci je: da drugi budu kaznjeni zbog tebe, ako vec tebe licno ne mogu da nateraju daradis. I onda, umesto da se svi odmaraju od napornog dana, moraju dodatno da kopaju, ciste, peru....
Ovo kod nas nije bilo.
Bar ne u paviljonu gde sam ja bio.
Svi smo bili nesinhronizovani na neki nachin,
a bilo nas je mnogo,
tako da su pizdele samo stareshine i dupeuvlakachi.
On mene poshalje, na kraju svog radnog vremena kod komandira chete,
i ja dobijem za kaznu, pozarstvo u auto-parku.
Nadjesh neki chistiji kamion i par tjebadi u njemu,
ili ponesesh iz spavaone.....
i u prikolici spavash 2 sata.
Dok se ostali 'igraju' na pisti.
Milina od kazne!
(bar u vojsci, u kasarni, shto se mene tiche)
Ili josh bolje, preko dana kada te uhvati pozarstvo,
navaren, gledash kako "crvenkapice" na pistu iznose (dvojica) komplet krevet na sprat,
sa sve posteljinom jorganima i dushecima, na nekih 4o i kusur stepeni
na betonskoj povrshini od nekih 200-300 kvadrata, mozda i vishe, bez hladovine,
rade "crno-beli svet" za kaznu od vodnika, dok je on tu, ispred njih.
Nekih pola sata, gledash i slushash "OSTAV!", na svakih 2-3 minuta...

Kada se ovom usija glava pored njih, ostavi ih za kaznu da stoje tako na suncu,
onako prejebani i izmucheni, dok se ne vrati iz kantine, pa onda opet...
Bruka.