LOL!
Draga deco, koliko vidim uglavnom svi samo nagađate ili se "maglovito sećate" kako je bilo i da li je bilo...
Nemate predstavu koliko je lepo (i značajno) iskustvo bilo ako ste šezdesetih bili u svojim tinejdžerskim godinama!
Živelo se u poštovanoj zemlji, neograđenoj bodljikavom žicom i "sanitarnim kordonima..."
Vize su trebale samo za Španiju (bila fašistička) i Grčku (vladala je vojna hunta)...
Istinita priča sa beogradske železničke stanice (1973.): "Dobar dan, molim Vas jednu kartu za večernji voz za London" zvuči danas kao naučna fantastika. Radilo se, dobijale se plate od koji je moglo da se živi... svu su "išli na more", a mnogi i dalje...
Imalo je na šta da se troši, jer je moglo da se putuje... ali je moglo i da se naručuje iz inostranstva uz regularne uplate sa deviznog računa preko banke. Kupovali su ljudi svašta, naručivali ploče, tehniku, garderobu, muzičke instrumente... (nove i polovne), nije postojao eBay ali je sve moglo da se obavi poštom, železnicom, avionom...
Interneta nije bilo ni ovde, ali ni u Americi... Nije bilo toliko sirotinje, nit su bogati tada bili toliko silno bogati kao danas. Postojale su socijalne razlike, ali u poređenju sa današnjim to su bile samo nijanse istog stanja...
Duhom ograničenih ljudi je bilo i onda, kao i ideološki zatucanih... ali religiozno zatucanih ipak vidno manje nego danas!
Možda je "Bratstvo i Jedinstvo" bilo utopijski mehur od sapunice, ali je bilo manje apsurdne mržnje među ljudima. Ženili se međusobno i rađali decu u međunacionalnim brakovima, masovno... kumovali jedni drugima, prijateljevali... sve do osamdestih kada se umesto Tita pojavila čitava horda "malih Napoleona" s ambicijom da zauzmu upražnjeno mesto. Tada je nestalo svetlo, samo što nam je trebalo dvadesetak godina da ukapiramo da živimo (i sudaramo se) u totalnom mraku...
Kad bih mogao "ponovo da biram", opet bih izabrao drugu polovinu dvadesetog veka (prva je bila globalno traumatična) i ne bih žalio ni zbog interneta, na koji sam godinama već i bukvalno "navučen".
PS
Mislim da je i čak prosečnom Amerikancu ili Nemcu (zapadnom) život bio mnogo lepši u drugoj polovini XX veka, nego li u ovoj mutnoj, prvoj deceniji XXI.
