Citat:
Isak666: Mozda nisam bio precizan, ali mene interesuje prekivanje lica.
Moja greska.
Moja konstatacija da vecina muslimana se ne pridrzava sugerisanja (ili kako vec to da nazovemo) se odnosila na pokrivanje lica, jer ostalo nije nikad bilo sporno nikad u Evropi (marama je deo tradicije ali ne i vere i drugih u Evropi, posebno na Balkanu) pa nisam mogao povezati zasto o tome i pisati kad nema veze sa temom.
Ma OK je, nebitno cija je greska, bitno je znamo o cemu tacno pricamo. Ja sam samo reagovao na recenicu koju smatram netacnom, koju sam shvatio onako kako je napisana. To je sve. Mozda je u temi bilo naizgled lutanja (koliko ima katolika,ateista, agnostika u Francuskoj;kakve reforme predstoje itd.), ali ja to licno vidim samo kao jednu dimenziju cijele situacije, posmatranu iz odredjenog ugla, sto je takodje korisno.
Citat:
Posto tvrdis
Citat:
Poenta price je da je pokrivanje lica po nekim autoritetima obaveza, po vecini pohvalna stvar.
ne razumem u cemu je stvar onda da vecina muslimana smatra kao pohvalnu stvar prekriti lice, a vecina zena radi upravo suprotno?
Opet se blago ne razumijemo. Rekao sam da je pokrivanje lica po
nekim autoritetima obaveza, a po
vecini autoriteta pohvalna stvar (nije obaveza, ali ne skodi i ucvrscuje u vjeri). Rekao sam da vecina autoriteta (a ne vecina muslimana) smatra da je to pohvalno.
Sada da odgovorim na pitanje "zasto vecina zena radi suprotno" (pritom mislim na pokrivanje lica). Dakle, kao prvo, pokrivanje lica nije farz (obaveza), po vecini autoriteta, samim tim nepokrivanje lica (po vecini) nije grijeh. To je bilo jasno iz onoga sto sam pisao i to je jedna dimenzija. Dalje,
nuzda zakon mijenja, kaže jedno serijatsko pravno nacelo (stav IZ Bosne), tako da postoje zene muslimanke ciji muzevi muslimani ne zele da one nose ne samo burke, vec ni marame (nenosenje marame je vec grijeh), ili postoje situacije u kojima zena ne moze da dobije posao ako nosi burku ili maramu. U slucaju braka, IZ Bosne npr. savjetuje da se brak ne ometa, tj. da zena prihvati muzevljev stav i da je dovoljno sto ona zeli da nosi maramu. U slucaju posla, savjetuju muslimanki da sama odluci sta joj je vrjednije. Ovo treba shvatiti uslovno, odnosno kao redjanje prioriteta i biranje manje lose varijante, od dvije lose. Recimo, osoba A prijeti (muslimanu)osobi B da ce mu ubiti dijete ako ovaj ne pojede svinjsku sniclu sa alkoholom i recimo da izjavi da ne postoji Bog. Sta je islamski da se tu ucini itd.? Drugim rijecima, musliman ce biti onoliko musliman koliko ima znanja, zelje i volje da ga praktikuje (i slusa savjete i fetve IZ) i koliko spoljasnja sila (dejstvo svakog neislamskog sistema) dozvoljava. To je druga dimenzija odgovora.
Ne ulazeci u problematiku toga, koliko je zena prisiljeno, grubo gledano, postoje zene koje svojom voljom ne prekrivaju lice, i to po misljenju vecine autoriteta (uvijek govorim o vecinskim sunitima) je takodje ispravno i islamski. Sa druge strane, postoje zene koje zele da "poboljsaju sebe u vjeri, budu bolje vjernice i moralnije" i da prekriju i lice. Ovakvo ponasanje po vecini autora nije neosnovano i neispravno, jer se oslanja na odredjene hadise (ako te interesuju hadisi, procitaj na wiki clanak o niqab-u, pogledaj koji su hadisi citirani, potrazi izvore Sahih Bukhari i Sahih Muslim i njihova tumacenja), ali nije farz (odnosno nije obaveza). Jedan od znacajnijih ucenjaka koji je izrazito protiv pokrivanja lica je bio Muhammad Sayyid Tantawy (
http://en.wikipedia.org/wiki/Muhammad_Sayyid_Tantawy). Pristalica pokrivanja (ali ne kao farz) je sa druge strane jedan od vodecih autoriteta u sunitskom svijetu Yusuf Al-Qaradawi (njegov tekst na ovu temu:
http://www.islamonline.net/ser...E/FatwaE&cid=1161242210171). Qaradawi konkretno nije miljenik zapada i koliko se sjecam, zabranjeno mu je da kroci na americko ili britansko tlo.
Problematika tu nije tako jednostavna kako je ti navodis iz vise razloga. Postoje najmanje dva kriterijuma za odredjivanje ugrozenosti vjerskih sloboda. Prvi kriterijum je, da li su te slobode ugrozene u odnosu na sekularni ustav i sekularne zakone. Drugi kriterijum je subjektivni kriterijum pripadnika odredjene konfesije. Kada je drzava jaka i kada je mali procenat onih koji se osjecaju ugrozenima, drzava to moze lako da rijesi mehanizmom zabrana i dozvola (zakonskim i izvrsnim putem). Kada je procentualni udio nezadovoljnih velik, tada drzava ne moze da implementira "silom" svoje zakone, jer mogu da uslijede nemiri, gradjanska neposlusnost i nestabilnost. Tada obicno dolazi do prilagodjavanja zakona. Konkretno, zene koje
osjecaju da je njihovo vjersko pravo (ili obaveza) da pokriju lice, svakako ce se osjetiti ostecenim ako im se to brani. To je po mom misljenju bitnija perspektiva nego da sada ti ili ja (ili drzava) kopamo po Kuranu i hadisima u sugestivnoj potrazi da to jeste/nije u skladu sa islamom. Kao kada bi se pravoslavnim Srbima zabranilo slavljenje krsnih slava, zato sto ono (recimo) nema uporiste u Bibliji (naravno, nijedna analogija nije potpuna i odgovarajuca, pa tako ni ova),neki od pravoslavnih Srba bi osjecali da su im vjerska prava ugrozena.
Citat:
Sam kazes da
Citat:
Dalje, kulturoloski gledano, nije pokrivanje lica nastalo islamom (kao sto nije ni monoteizam, ni poslanstvo, ni gnosticki koncept dobrog boga i zlog djavola itd.) i ja to ne sporim. Islam, medjutim, odbacuje sve sto je tradicionalnog i nacionalnog karaktera i prihvata kao autoritet jedino Kuran i sunet Muhameda.
Kako onda pricamo o pravo na slobodu veriospovedanja?
Ponovo se ne razumijemo. Nije ni monoteizam nastao islamom, pa to znaci da zabrana propovijedanja monoteizma ne bi ugrozila muslimane? Nije ni klanjanje iskljucivo muslimanski princip, nije ni zabrana svinjetine iskljucivo islamski princip itd. Nije ni nikab nastao u islamu, ali se
nikab i pokrivanje koristilo u odredjenoj mjeri i kod prvih muslimana tj. muslimanki (za vrijeme Muhameda), tako da je upravo to koncept zbog kog on (na kontroverzan nacin i sa sukobljenim stavovima) opstaje u islamu, a ne zato sto su ga mozda nosile neke politeistkinje na Arabijskom poluostrvu ili zato sto su ga nosili Pastuni ili neko trece pleme kao narodnu nosnju (islam ne priznaje nacionalni karakter niti nacionalnosti). Jednostavno, neke muslimanke smatraju da im je to vjerska obaveza (ima osnova za to), neki nemuslimani (i neki muslimani) to odbacuju (ima osnove i za to) i to je sustina konflikta na ovoj ravni. Daleko od toga da je ova dimenzija jedina ili najbitnija. Dimenzije islama kao politicko-pravnog sistema, stavovi i (ne)znanje nemuslimana u baratanju, odnosno ophodjenju sa islamom, globalizacija,
ekonomija, unutardrzavna politika, politicke geostrateske odluke najvecih sila itd. su one bitnije dimenzije cijelog problema koje se manifestuju opipavanjem na ovom najnizem, skoro banalnom nivou, kao sto je zabrana nosenja burki ili nikaba.
Nemam bas neku namjeru da se vracam na ovu temu vise, dojadio sam dosad sigurno svima sa ovim pisanijama.