Ma ja samo kada se setim "sistematskih" pregleda, a poslednji sam radio 2007. kada sam počeo da radim. Radio sam u državnom domu zdravlja. To je trajalo ceo prokleti dan. Znači od 7 ujutru pa tamo negde do 3 poslepodne (uz pauzu recimo od 1h dok ne budu gotove analize krvi i urina, a za to vreme ja mogu da se uhvatim za uši i da igram... protraćeno vreme u svakom slučaju). I to me je koštalo oko 7000 dinara tada (hint hint pogledajte koliko je tada vredeo evro).
Mislim da je konislav u pravu, da bi trebalo da se rade ti pregledi, i da nemamo naviku i da kod lekara idemo samo kada umiremo, ali samo kada pomislim na svoju epizodu kod lekara digne mi se kosa na glavi. Još kada se setim kako me je izmaltretirala ona za vid (slabo razlikujem crvenu i zelenu boju - nisam potpuni daltonista, ali ono... :) ). I daje mi neki test da radim, koji sam radio ranije već (za vozačku), i kažem joj: - Ne mogu da radim taj test, ne vidim boje. A ona mi skače tamo i kaže, hajde hajde nešto mi trabunja, valjda misli da foliram, pa me posle pita: - A kako si dobio vozačku dozvolu? (gusko ti si me i tada pregledala, a znam šta je gore a šta dole, a plus boje na semaforu vidim lepo, ne razlikujem boje samo u nekim specijalnim slučajevima)...
I tako... :D
Devojka mi je doktorka, i kaže da često na klinici vidi ljude koji dolaze sa otprilike drugom glavom izraslom na vratu, i to samo ako ih boli, a ne shvataju da su u nekoj žešćoj fazi raka limfnih žlezda, i da su se prvi znaci pojavili pre najmanje 7-8 godina... ali šta sad.
when there is a why there is no how