Kako se istorija ponavlja može da posluži članak:
http://www.nin.co.rs/2000-12/21/15846.html gde sadašnji prezident a tadašnji savezni ministar za telekomunikacije iznosi svoje poglede naSlobinu prodaju Telekoma:
Citat:
U prvoj fazi pregovora glavnu reč imao je svestrani predsednik Jugoslovenske levice LJubiša Ristić, političar i stručnjak za ekonomiju i pozorište, otkriva ministar Tadić. "Ristić je vodio pregovore oko procene vrednosti 'Telekoma' sa bivšim britanskim ministrom spoljnih poslova Daglasom Herdom, predstavnikom konsultantske firme 'Net Vest'", govori Tadić i nastavlja: "Procenjujući vrednost 'Telekoma', Ristić ga je najpre višestruko precenio, da bi se zatim dogodilo nešto što ga je nateralo da ponudu drastično promeni, i predloži cenu koja je znatno manja i od realne i od prvobitne. Naposletku se, ipak, druga Ristićeva ponuda donekle povećava, i 49 procenata 'Telekoma' prodaje se za (zvanično) milijardu i 568 miliona nemačkih maraka."
Tu leži još jedan od problema: "Akcije kompanije prodate su za daleko manje novca nego što je moglo da se izvuče. Prema nekim procenama, 'Telekom' je zapravo vredeo oko četiri milijarde maraka", kaže ministar Tadić, "dok je vrednost čitavog tadašnjeg PTT-a iznosila oko osam milijardi." V.d. generalnog direktora "Telekoma" Draško Petrović za NIN iznosi slično mišljenje, i kaže da je "suma za koju je prodat deo 'Telekoma' daleko od njegove realne vrednosti".
One četiri milijarde, jasno je, 1997. godine nikako nisu mogle da se dobiju, što zbog klimave političke situacije u zemlji, što zbog spoljnog zida sankcija i predstojećeg rata na Kosovu... Da je prodaja "Telekoma" ostavljena za neka mirnija i srećnija vremena, verovatno bi se dobilo mnogo više, ali nije. Na pitanje zašto nije, moguća su dva odgovora, a koji je pravi, zaključuje se samo po sebi. Jedno objašnjenje, naime, bilo bi da je to učinjeno za dobrobit nacionalne telefonske kompanije, drugo pak, da je deo "Telekoma" prodat iz drugih nacionalnih razloga.
Tekst izgleda kao da je namešten - počev od toga da je kritikovan 'svestrani predsednik JUL-a' od strane kasnije dokazanog svestranog predsednika DS-a, do činjenice da je Telekom prvo precenjen pa da se posle predloži daleko manja i da se proda za mnogo manju cenu. A sve zbog klimave političke situacije u zemlje..
jbte kakav deja vu :-(
da ne zaboravim - i to što je nekad oko prodaje Telekoma odlučivao režiser mnogo bre liči na ovo sadašnje spajanje kulture i telekomunikacija u isto ministarstvo..
Save time... see it my way.