Citat:
mmix: Nesto svojih poreskih obveznika, nesto od privatnih kreditora koji bivaju komenzovani na druge nacine, recimo konverzijom duga u dug zemlje pariskog kluba. U svakom slucaju tu ima i drugih rezona sem ekonomskih, to su politicki pritisci i saveznistva, redukcija emigracije kroz umanjenje siromastva, itd. Iza oprosta mogu da stoji i drugi bilateralni dogovori (povoljni tretman, itd) i mzoe da bude long-term prospect da se trenutni mali dug koji gusi zemlju kompenzuje kroz nove dugove zemlje u razvoju dalje niz put. U svakom slucaju direktan finansijski teret
(ako ga ima) padne na pleca zemalje pariskog kluba.
Znaci, nema preciznog odgovora. Naravno da postoje drugi rezoni posto se tako nesto kosi sa ekonomskom logikom. I u pariskom klubu se zna ciji je novac, a tesko da ce vlasnik "dobrovoljno" da pokloni svoj ili da ga se odrekne zarad "visih" ciljeva za tamo neke ...
Zamisli da imas odstampano 10.000 ulaznica za neku utakmicu, cena jedne je 100 dinara. Da li ti to imas 1.000.000 dinara? Imas, pod uslovom da uspes sve da ih prodas. Ali, ako ti npr ostane 500 ulaznica ne prodato, to vise ne vredi 50.000, to zapravo ne vredi nista. I slobodno, bez ikakve stete mozes da ih bacis. Da je u pitanju neka realna vrednost i te kako bi te svrbelo da ostanes bez. Ali, bez hrpe papira mozes. Ti papiri imaju vrednost samo ako uspes da ih unovcis.
Slicno funkcionisu i bankarski krediti. Da bi neka drzava (ili klub) mogli da pozajme novac drugoj drzavi, oni moraju da dostampaju odredjenu kolicinu novcanica kako u njihovom platnom prometu ne bi doslo do nestasice sredstava. Taj dostampani novac dobija realnu vrednost tek kada bude vracen (ako bude). U losim ekonomijama krediti i kamate na takve zelenaske kredite budu omca oko vrata drzavi koja ga je uzela i prakticno ga se nikada ne oslobodi. Otpis dugova je nista drugo nego malo popustanje omce, da bi eto nova garnitura vlasti mogla lakse da dise neko vreme. Njih (poverioce) to i onako prakticno nista ne kosta.
Kada ekonomija u provizorijumu od drzave (kao nasa), bude unistena skoro do temelja (kao nasa), nije bez rezona da se razmislja o stampanju sopstvenog novca koji bi se kontrolisano upumpao u privredu, umesto da se uzimaju novi zelenaski krediti koje ce nasi daleki potomci mozda jednom uspeti da vrate. Problem je sto bi to radili isti "eksperti" koji su nas dovde i doveli. Tu lezi prava opasnost, i zato nikako ne treba dozvoliti da se to i desi.
Potpis
Ono što se dogodi, ima sasvim dovoljno razloga da se dogodi nego da se ne dogodi, ili da se dogodi ovako a ne nekako drugačije.