Citat:
gigamg1:
@hank
Znači, budućnost srpskog svinjarstva je na pločicama.
Dobro da si napomenuo.
Odlično si to primetio! Svaka čast. Vidiš kako se brzo stiže do ispravnih zaključaka kada se ukrste visok IQ, solidno školovanje i nepomućena koncentracija. :-)
Citat:
Zašto i ti ne odeš na selo i ispratiš sve korake kao taj tvoj poznanik?
Ja u tom selu imam vikendicu, što znači da je primarni cilj mog boravka tamo odmor u prirodi, a poljoprivredom se do sada nisam bavio iz istog razloga iz kog i ne igram za FK Bajern iz Minhena i nisam angažovan na održavanju svemirske stanice Mir. Volim i da hasam specijalitete i pijem vino po italijanskim selima i da se kupam u moru, pa nisam postao kuvar, somelijer ili čuvar plaže - not my business, drugim rečima. Obrati pažnju na reč "business": kada jednog dana budem odlučio da se bavim poljoprivredom, baviću se, nadam se, na način na koji to radi i moj poznanik - tj. daću sve od sebe da budem uspešan, jer se bivati uspešnim poljoprivrednikom ne razlikuje od bivanja uspešnim u okviru bilo koje druge profesije. Ako budem pravio svinjac, svakako ću razmotriti opciju zidanja objekta koji će iznutra biti obložen pločicama, pošto mi ideja izmešanosti blata i g*vana u neposrednoj blizini kuće u kojoj mi živi porodica, a koji smrde kilometar unaokolo i nije nešto posebno privlačna, ovako sa estetski-higijenskog aspekta govoreći, a čini mi se i ne naročito profitabilna.
Citat:
U principu, lako je prodati stan koji je neko nekad davno kupio ili dobio od kom garniture pa doći punih džepova, iskoristiti raspad domaćeg sela i kupiti kuću za recimo 9000e sa komplet imanjem (kao što je neko ovde spomenuo) a ostatak love iskoristiti kao ulog u početak proizvodnje.
"Uspešni traže način, neuspešni traže izgovor." Sve to što si naveo mogu i ja da preslikam na svoju karijeru (i bilo ko drugi na svoju): samo da mi nije ovih Britanaca i Amerikanaca ovde, bio bih najbolji, lako je njima da budu uspešni pored takvih završenih škola i kontakata koje imaju, samo da svi pričaju srpski, a ne engleski, samo da ovo i samo da ono...
Tokom vremenskog perioda koji si potrošio čitajući prethodni pasus, najmanje 10oro ljudi, a sasvim verovatno i preko 20 je umrlo pokušavajući da pobegne iz subsaharske Afrike: pokvarilo im se prevozno sredstvo ili su ostali bez goriva u nekoj nedođiji, dokrajčili su ih bolest, glad ili žeđ. Tebe za njih zabole ona stvar jako, a misliš da je svet nepošten, jer ne roni gorke suze neutešno što subvencije srpskim seljacima nisu veće 100 puta.
Evo, još 10oro je umrlo...
U principu, uopšte nije lako prodati stan u gradu, preseliti se na selo i sve investirati u neki plan koji si osmislio. Takva akcija zahteva rizik za čije preuzimanje su potrebna m*da do patosa i ja takve ljude neobično poštujem.
Citat:
Velika je zabluda to što se misli da je današnji seljak veoma glup i zatucan.
Nije suština da li je seljak glup i zatucan, mislim da je reč koja preciznije opisuje tu psihičko-intelektualnu kondiciju - neprosvećen. Čitao sam neku studiju koja je to merila pre nekih 15ak godina (a nema razloga ni sada da pomišljamo da su rezultati nešto bitno drugačiji): dobrano više od polovine poljoprivrednika u opštini u kojoj imam vikendicu nema završenu osnovnu školu ili ima završenu samo osnovnu školu, ostalo su srednjoškolci dok je onih sa višom školom i fakultetom na nivou statističke greške. Zaista je objektivno teško od ovih ljudi očekivati da budu i uspešni portiri, mada i to nije profesija koju omalovažam i smatram nebitnom, ali je poljoprivreda mnogo kompleksnija galaksija.
Citat:
Današnji mladi koji ostaju na selu vrlo dobro znaju sve svetske trendove što se tiče poljoprivrede i koriste to maksimalno, shodno svojim mogućnostima.
E, dobro da si mi rekao. Broj seljaka koji u mom selu ima Internet je zanemarljivo mali obzirom da su na raspolaganju samo rešenja vezana za mobilnu telefoniju... dobro, ruku na srce, tu je i neka neozbiljna ekipa iz susedne varoši sa svojim wireless provajderom, ali tu je situacija takva da Interneta čas ima, čas nema, a protok tako slab da je teško i razlikovati kad ga ima, a kad ga nema uz cene da uši otpadaju. Situacija ne bi bila ništa bolja i da je ova ekipa ozbiljna i da to wireless rešenje šljaka dobro po prihvatljivoj ceni - seljaci se plaše zračenja.
Ako ti je već stalo do toga da u praksi vidiš kako izgleda civilizovano selo u kom se kuće ne ruše i ne grade ponovo na svakih 30 godina, iz kog deca odlaze u grad da studiraju poljoprivredu, pa se vraćaju da nastave porodični biznis, u kom seljaci čitaju knjige i informišu se putem Interneta, u kom je velika čast da u punoj kafani ustupiš mesto gazdi bogatijem i uspešnijem od sebe, u kom se seljaci ne ponašaju kao da su sami na planeti, već imaju svest da postoje neke stvari koje ih se tiču kao zajednice od kvaliteta lokalnog puta, doma zdravlja i škole... moraćeš da odeš malo do inostranstva - Slovenije, Italije, Nemačke, Francuske, Velike Britanije... da ne pričamo o Americi "od koje je pola taraba po Srbiji starije". Šteta samo što starost taraba u selu i nije neki faktor koji doprinosi uspešnosti u poslovanju.
Citat:
Mnogo tih seljaka i pored svoga imanja poseduje stambene objekte u većim gradovima koje izdraje u zakup sveumešnim i svepametnim građanima koji i dalje po inerciji pljuju seljaka.
Čekaj sada - jel su srpski seljaci neki mučenici koje cela država jaše ili su oni toliko uspešni biznismeni da još sa strane stižu da se bave i renterijerstvom po gradovima? Odluči se, ne menjaj priču kako te pične emocija. Uopšte ja nisam spominjao da imam nešto protiv kretanja na relaciji selo - grad ili grad - selo ili Srbija - inostranstvo ili inostranstvo - Srbija ili bilo koje druge relacije, niti sam pomislio da je svaki stanovnik grada uspešan, a svaki seljak neuspešan... to si ti video negde čitajući moju poruku kroz svoju frustraciju. Kretanja na ovim relacijama su, naprotiv, krajnje važna: kao što je važno napokon pozatvarati desetine i desetine državnih firmi po gradovima koje "preživljavaju" zahvaljujući subvencijama iz budžeta, tako je isto i važno veštački ne sprečavati bankrot određenog broja seljaka. Vrlo se lako može desiti da većina zaposlenih po propalim državnim firmama bude uspešna u okviru poljoprivrede, kao što je moguće i da većina onih što su bankrotirali u poljoprivredi budu uspešni na nekom poslu u gradu. Druga je stvar što se svi mi plašimo promena više nego i poraza.
Dalek je put našeg seljaka do uvođenja modernih tehnologija, niti je uvođenje modernih tehnologija najbitniji problem našeg sela danas. Pre toga je potrebno rešiti bazične stvari: katastar, sud, vodu, struju, puteve, odgovaranje na pitanja "ko sam ja", "ko smo mi", "šta hoću", "kako hoću"... lako je posle uvesti nove tehnologije i zidati objekat kada si temelje pametno postavio.
Pozdrav.
[Ovu poruku je menjao Hank dana 05.05.2014. u 03:24 GMT+1]