Citat:
branko tod:
Citat:
SlobaBgd:
Citat:
branko tod:
Ima na forumu dosta ljudi koji su se bavili poprakom tehnike po kućama.
Mogli bi da ispričaju kako su prolazili kod sirotinje, a kako kod lovana.
Isto.
Ja sumnjam u kompletnu verodostojnost snimka na youtube, ali moja iskustva
su da sam uvek bio toplije primljen kod ljudi nižeg imovnog stanja nego višeg.
X Files
Vladimir Stefanovic
Pozarevac
Ni jednog trenutka nisam rekao za one tipove koji žvaću picu na ulici da su lovani. Da su lovani u
Americi nebi im mogao ni da priđe onaj tip da traži griz, a i nebi jeli parče ulične pice. Ja sam
hteo da ljudi koji su radili po kućama kako su prolazili- ako hoće. Ako neće - opet lepo.
Evo ja cu se odazvati tvom pozivu da iznesem svoja iskustva kao neko ko je godinama radio koa serviser (bilo je doduse pre mnogo godina), ali iznecu i svoju percepciju iste stvari kada nisam imao para i kada sam imao para.
Prvo mislim da je to vise kulturoloska osobina, a manje socijalna. Sta hocu reci, vece pravilnosti ima unutar jedne zajednice (nacije), a manje izmedju razlicitih socijalnih slojeva.
Ako pogledam svoja iskustva iz bivse Ex-Yu, kao neko ko je radio razlicite servisne usluge na podrucju skoro cele Ex-Yu mogu reci da je bilo vise pravilnosti unutar republika, a manje izmedju bogatih i siromasnih.
Druga podela bi bila izmedju razlicitih obrazovnih kategorija, tacnije jos izrazenija izmedju seoskog i gradskog stanovnistva.
Na zapadu je sve to malo drugacije, jer je percepcija servisera sasvim drugacija u odnosu na Istocno Evropska, Azijska ili Africka drustva (zajednice).
Prvo, sirotinja drugacije dozivljava kvar nekog svog uredjaja i onda ni pristup resavanju nije isti.
Ako je neko siromasan kvaj nekog uredjaja za njega predstavlja veci ili velik problem, tako da resavanje problema ima drugaciju dimenziju, a shodno tome i odnos prema onome ko mu je resio problem je sasvim drugaciji.
Iznecu svoj primer. Kada sam pre 20 godina imao polovan stari automobil, kada sam bio dvadesetogodisnjak i nisam imao para, gledao sam da pronadjem nekog servisera kojeg poznajem, koji mi nece skupo naplatiti ili sa kojim mozemo da prebijemo/kompenziramo usluge i dozivljavao sam ga kao svog prijatelja koji mi cini nekakvu uslugu, po pravilu smo zavrsavali uz pice ili cascenje.
Sada kola servisiram u ovlascenom servisu i nemam nikakav emotivan odnos prema serviserima. Jos i nalazim stotinu zamerki, samo ako mi se nesto ne svidi.
Kada sam pre 20 godina isao po kucama ovde kod nas, odnos stanovnistva prema serviserima je bio sasvim drugaciji jer je i odnos prema uredjajima bio drugaciji, ali to je bilo prisutno i kod bogatih i kod siromasnih. Ja kao serviser nikad nisam ostajao ili prihvatao ponudu da popijem kafu ili sok, ali takodje skoro nikad nisam nikoga ponudio da popije nesto kod mene. Prihvatam baksis i dajem baksis ako sam zadovoljan, ali ta "instant prijateljstva" ne prihvatam.
Drugo, primitivnije zajednice ili pojedinci posao servisera dozivljavaju kao nesto mnogo veliko i mnogo vazno, pa mu zbog toga i pridaju veliku vaznost.
Trece, primitivnija drustva ili pojedinci misle da ce nekakvim "prijateljstvom" dobiti bolju uslugu ili nizu cenu.
Cetvrto, pojam zanatlije/majstora na nasim prostorima je dijamtralno razlicit od percepcije istog u zapadnim drustvima. Meni licno je odnos u zapadnim drustvima mnogo blizi, realniji i prihvatljiviji. Jicno sam se uverio, kako kroz svoj rad tako i kroz odnos drugih prema meni da nema razlike da li je neko bogat ili siromasan, odnos je isti, cena je ista, kvalitet usluge je isti, jednostavno musterija je musterija, neko ko daje uslugu je samo neko ko daje uslugu.
Ima jedna pojava na ovim nasim proostorima koja je posebno interesantna i po mene suluda.
To je kada stranka/musterija dodje sa predlogom/idejom da se nesto dodatno radi, budzi, prepravlja, da cena dodatnog rada ne kosta, ali da njemu usluga bude dobra i da ga u zavrsnici kosta jeftinije.
Ispricacu jednu anegdotu iz USA.
Prilikom kupovine laptopa prodavac pita da "da li zelite dodatne RAM-ove" ako odgovorite DA, sledi pitanje "da li zelite da vam ja to namstim ili ce te sami namestiti", ako kazete da on namesti on automatski na racunu uracuna cenu usluge mestenja RAM memorije. To se podrazumeva, on je radio, ulozio svoj rad i svoje znanje. Kod nas bi se podrazumevalo da je to za dzabe.
Ima jos jedan mnogo bitan momenat, ako neko moze sebi bez problema priustiti nov uredjaj onda je samo pitanje da li se popravak isplati ili ne, tako da uloga servisera ima marginalni karakter, tako da nema potrebe razvijati nekakav poseban odnos prema istom. Isto kako kad udjete u prodavnicu, kupite i idete, ne ostavljate baksis.