Za one koji ne kapiraju. Do petnajstog veka u Srblja u Srbiji dominantna religija je bilo hrihšćanstvo pod vođstvom Srpske crkve
koja je autokefalnost dobila od Crkve istotočnog carstva. Prema tome u tom trenutku je glavna religija bila Pkavoslavlje, kako to danas
kažemo, na prostorima Srbije koja se prostirala više južnije nego danas. Nešto se bogumila tu motalo, ali su ih uspešno zatirali.
Zapadna ili katolička crkva se tek počela da bori da potpuno zavlada Bosnom, a u Vojvodini koja se drugačije zvala, po močvarama
su se uglavnom brčkale patke umesto ljudi, uz redovne peščane oluje.
Prema tome Srbi koji vode poreklo od slovena, ako je verovati naukama, a ne od ameba, kako se neki zalažu, su bili Pravoslavci
i manje tamne puti nego danas. U petnajstom veku je Srbija poklekla do kraja i potpala pod Turskog sultana. Kao što znamo kod
njih je jedina carska vera bio Islam, koji su širili na svojim novo osvojenim teritorijama. Dobar deo vlastele je utekao po svetu
a oni velikaši koji su ostali uglavnom su postali vazali, da bi sačuvali jedan deo svoga bogatstva. A primali su i Islam.
Narod, plebs, kmetovi, koji nije primio Islam i prosto rečeno se poturčio u prvim talasima, je ostao na vetrometini.
Kako je vojska osvajača bila muškog sastava prost narod je počeo da dobija tamniju put. To je osnov moga pitanja,
da li se u pravoslavcima kriju naslednici Osmana i carstva Tu-čih iz sedmog veka, a u balkanskim musmanima ( poturicama )
kriju ustvari naslednici slovenske rase.
Kapirate li sada, bre? Ne da li veroispvest ima veze sa poreklom, već da li genetsko nasleđe ima veze sa veroispovešću na
prostoru Balkana i komšija.
Da pojedinci prošire svoja elementarna znanja
Reč Bog za mene nije ništa nego izraz i proizvod ljudske slabosti
Albert Ajnštajn