Umesto da je Grčkoj omogućen bankrot u potaji 2010. godine, nametnut joj je finansijski paket koji je stvorio neodrživ i neisplativ dug, ali i mere štednje koje su dovele njenu ekonomiju do potpune recesije.
Grci su rekli da su na osnovu ličnih razgovora sa Merkelovom stvarno pomislili da ona veruje u to da je otpis duga zaista moguća opcija. Grčki ministar Varufakis je rekao da je upravo ovakvo ponašanje Merkelove navelo Grke da nastave sa pregovorima.
Ne samo da do otpisa duga nije došlo, već je nakon grčkog referenduma Merkelova stala na Šojbleovu stranu, navodeći da je otpis duga moguć samo u slučaju izlaska Grčke iz evrozone.
Nakon što je podržala Šojblea, Merkelova je izlazak Grčke iz evrozone iskoristila kao pretnju, navodeći da će Grčka biti izbačena ukoliko ne prihvati još surovije mere štednje nego što su se do sada primenjivale. Neke od ovih mera štednje su prosto neverovatne.
Navodi se da postoji zahtev da Grčka ohrabri veću konkurenciju među svojim pekarima.
Od Grčke se takođe zahteva da liberalizuje zakone o trgovini nedeljom, što je težak potez za religioznu i društveno konzervativnu državu, a uprkos činjenici da je to u suprotnosti čak i sa pravilima Hrišćanske demokratske partije, kojom upravlja Merkelova.
Ipak, jedan od najužasnijih zahteva jeste taj da grčka nacionalna sredstva završe u fondu koji kontroliše nemačka državna banka, koja namerava da ih proda za 50 milijardi dolara. Međutim, malo ko veruje da će ova sredstva da se prodaju i za deo ovog novca. MMF smatra da je 7 milijardi dolara realističnija cifra.
Nije teško zaključiti da Nemačka na ovaj način pokušava da pokrade Grčku.
Da ne pominjemo da je potpuno isključena opcija da Rusi kupe nešto od ovih nacionalnih sredstava.
Opširnije