@Savo,
Hvala na iscrpnim komentarima... Osvrnucu se na ovaj tvoj poslednji, obzirom da si postavio zaista - ako mi dopustis da tako kazem - vrlo dobra pitanja.
Ovaj moj post je ispao mnogo dugacak, ali se nadam da ce ljudi imati strpljenja da ga procitaju, jer daje odgovor na vecinu tvojih pitanja.
Za Tagana i Bambi sam vec u prvom postu dala link ka Facebook stranicama, gde se mogu videti svi detalji vezano za njih: uzrast, kako su nadjeni i sl.
Posto je Bambi udomljena, evo link za Tagana i svi detalji o njemu:
https://www.facebook.com/Tagan...da-%C5%BEivi-1039035856227979/
Bambi se, inace, nalazila u stanu kod nas od kada je nadjena do momenta kada je usvojena. Sa njom nije trebalo nista da se radi, znala je gde joj je mesto, znala je vec da hoda na povocu, znala je da sve obavlja napolju, znala je komande dodji, stani i sedi. Sa njenim novim vlasnicima smo u redovnom kontaktu.
Prva slika Bambi nakon skoro dva dana spavanja (od iscprljenosti) nakon sto smo je nasli:
Bambi danas (novi vlasnici su je nazvali Milica):
Recimo, ono sto smo skoro saznali jeste da je Tagan jedan od stenadi jedne labradorke, vlasnickog psa, koja je ostala skotna sa drugim vlasnickim psom (otrgla se vlasniku i sparila). Kada su se steni izlegli, vlasnik labradorke ih je stavio u kutiju i izneo napolje sa nadom da ce neko da ih uzme. Tagan je jedan od tih stenadi, sta je sa ostalima, ne zna se.
Ovo smo mogli da saznamo, jer je Tagan nadjen u kraju u kom zivimo.
Znamo ko je majka, ali za oca nismo sigurni.
Tagan je prva dva meseca proveo u kuci kod veterinara koji ga dva meseca negovao kako bi ga podigao iz mrtvih - u tako teskom stanju je bio. Tokom dva meseca lecenja, vec je naucio komande dodji i na mesto, kao i da sve obavlja napolju. Posto je sada zdrav, nalazi se u stanu kod mog prijatelja koji vec ima svog psa, a koji cuva i radi i izvodi Tagana dok mu ne nadjemo stalan dom. Troskove oko Taganovog lecenja, hrane i svega ostalog snosimo moj prijatelj i ja, kao privatna lica.
Opet, postavila sam FB link o svim detaljima vezano za Tagana u svom prvom postu, ali evo jos jednom:
https://www.facebook.com/Tagan...da-%C5%BEivi-1039035856227979/
PROCEDURA UDOMLJAVANJA:
Kada vas kontaktira potencijalni usvojitelj, tokom prvog razgovora, cilj je da se sazna sto vise informacija vezano za njih, kao sto su:
Koji je razlog usvajanja
Gde ce pas biti (lokacija, da li ce biti u kuci/stanu ili u dvoristu; ako u dvoristu, da li na lancu, da li je dvoriste ogradjeno itd)
Da li su podstanari ili vlasnici kuce/stana
Da li su se svi ukucani slozili da imaju psa
Da li su vec imali kucnog ljubimca
Ako imaju decu, kog su uzrasta
(ovo su samo neka od pitanja kroz koje se prolazi sa potencijalnim usvojiteljima tokom prvog razgovora. Razgovara se jos i o osobinama psa koji se udomljava, o ocekivanjima potencijalnog usvojitelja itd.)
Na osnovu povratnih informacija, dolazi se do zakljucka da li da se proces udomljavanja nastavi ili ne. Drugim recima, ako obe strane zakljuce nakon prvog razgovora da postoji interesovanje, mi dovodimo psa kod potencijalnih usvojitelja i to iz vise razloga.
1. Prvo, da potvrdimo informacije koje smo dobili tokom prvog razgovora
2. Da potencijalni vlasnik vidi psa uzivo i da ima uzivo kontakt sa njim
3. Da potencijalnom vlasniku demonstriramo sta je pas naucen i da potencijalni vlasnik vidi kako se pas ponasa
4. Da vidimo kako pas reaguje na novo okruzenje (imali smo situaciju gde je pas doslovno hteo da pobegne iz te kuce gde smo ga doveli)
5. Da dodatno porazgovaramo sa potencijalnim vlasnikom o svemu sto jesmo i/ili nismo pokrili tokom prvog razgovora
Kod potencijalnih vlasnika, prilikom te posete, ostanemo koliko god je potrebno, pa cak i vise sati nekad. Razgovaramo, dok se ukucani druze sa psom, zajedno ga izvedemo u setnju, pri cemu potencijalni vlasnici drze psa (mi smo vise kao podrska, ako treba, itd). Takodje, insistiramo da, prilikom posete, budu prisutni SVI ukucani. Ukoliko su potencijalni vlasnici podstanari, zelimo da kontaktiramo sa vlasnikom stana, kako bismo dobili i njegovu potvrdu.
Nakon zavrsene posete, psa ne ostavljamo, vec ga vodimo nazad sa sobom. Postoji vise razloga za to, pri cemu je - opet iz naseg ogromnog iskustva - jedan od najbitnijih da se stvari 'slegnu' i kod njih i kod nas tj. da serekapituliraju utisci.
Deavalo se da, iz odredjenih razloga, potencijalni vlasnici uvide (pogotovo ako nisu imali kucnog ljubimca) da nisu za to, a desavalo se i da mi utvrdimo da ili su nas lagali prilikom prvog razgovora ili da - iako su imali najbolje namere - konkretan pas koji se udomljava ne bi odgovarao onome sto oni ili ocekuju ili - nazovimo - mogu da pruze.
Npr: Nisu svi psi (bez obzira na rasu, velicinu i starost) za malu decu od 3,4 ili 5 godina. Ili, pas koji nije mnogo aktivan, ne odgovara nekome ko bi vodio psa na planinarenje (imali smo i taka slucaj).
Ima i dosta prevara. Samo, kao primer, jedan od slucajeva...
Sve je, tokom prvog razgovora zvucalo u redu. Mladja zena/devojka, zivi sa roditeljima u stanu, imala kucnog ljubimca, vlasnici stana - ovo je ono sto nam je rekla. Mi smo joj rekli uslove da ne predajemo psa tek-tako, jer bi dosli do nje, da zelimo da budu prisutni i njeni roditelji i sve ono sto sam opisala. Ona je to potvrdila.
Kada smo dosli, pri prvom susretu, ta zena cudno zagleda psa... Mislim, nije problem sto je ona zagledala zubice, oci, proveravala dlaku psa itd, vec nacin na koji je to radila je izazvao prvu sumnju. Drugo, roditelja nigde. U njenom stanu, paznju nam privlaci naredjanih 6-7 psecih cinija, jedna na drugoj, u jednom cosku. Ne primecujemo nikakve stvari koje bi rekle da tu zivi sa nekim. Postavljamo joj diskretno odredjena pitanja na razlicite nacine i shvatamo da tu nesto nije u redu. Ima tu jos i drugih detalja, ali da ne duzim...Odlazimo zajedno sa psom.
Sta smo otrkrili narednih dana, istrazujuci i kontaktirajuci udruzenja u Beogradu: Ta zena je poznata udruzenjima. Zivi Austrija-Beograd relacija i sumnja se da uzima pse koji se poklanjaju sa slicnom pricom koju je nama 'prosula' i prodaje ih u Astriji, a u koje svrhe, to ne znaju.
Nego, da se vratim proceduri udomljavanja...
Dakle, nakon prve posete potencijalnom usvojitelju i nakon 'sredjenih' utisaka do sledeceg dana, ponovo stupamo u kontakt. Uz obostrano slaganje, pas se udomljava. Znaci, mi ponovo dovodimo psa do buducih vlasnika, odlazimo zajedno do dogovorenog veterinara gde se vrsi prenos vlasnistva (jer, pas je obavezno prethodno mikrocipovan) i potom ostajemo u kontaktu.
Sa nekim novim vlasnicima smo se i sprijateljili, a sa nekim - nakon nekoliko meseci redovnog kontakta - nismo ostali u kontaktu, sto je i normalno, jer zivot tece dalje.
Neko sad moze reci, pa lakse je kupiti nego udomiti psa... Da, ali kad kupujete od toboznjih 'uzgajivaca' koji zenkice drze kao masine za radjanje, a zajeno sa stencima u nehumanim uslovima. Probajte da kupite psa od registrovanog uzgajivaca, koji je uz to i ljubitelj zivotinja, a posebno onih koje uzgaja... On/ona ce i te kako hteti da zna i gde pas ide i kod koga i zasto...
DA LI SAM CLAN UDRUZENJA?
Nisam, i to sam vec rekla u jednom od prethodnih postova. Kod nas 90% udomljavanja se svodi na licno angazovanje pojedinaca, koji trose svoje licno vreme, novac i napore da udome neku zivotinju (psa ili macku). U jednom od narednih postova objavicu sve detalje oko ovoga, o cemu se u principu veoma malo govori i zna.
Da li mi, ti pojedinci, idemo okolo i skupljamo pse sa ulice i udomljavamo? Ne. Ali, ovo ce biti mnogo jasnije kad napisem o gorepomenutim detaljima.
Kako se odlucujemo da uzmemo napustenog psa da udomimo? Koji su kriterijumi?
Nema zacrtanih kriterijuma. Najcesce se radi o psima/mackama za koje znate da nema veliku verovatnocu da prezivi na ulici iz raznih razloga. Recimo, stene. Povredjen ili bolestan pas/macka. Zatim, vidite po ponasanju psa/macke tj. govoru tela da li je jaka ili slaba jedinka i sl. ( ja se vise razumem u pse).
GDE OGLASAVAMO DA UDOMLJAVAMO PSA?
Svuda gde mozemo... Na Internetu (online oglasi, forumi, facebook), lepljenje plakata, raspitivanje, sirenje vesti...
Na zalost, kada sam se vratila iz inostranstva, saznala sam da Studio B vise ne objavljuje oglase za udomljavanje zivotinja i da tome ima oko godinu dana. To je, inace, bio najbolji nacin da oglas stigne do najveceg dela auditorijuma.
KOLIKO VREMENA PRODJE OD SPASAVANJA DO UDOMLJAVANJA?
Eh, to je ono sto je jako neizvesno. Kao prvo, pas se daje na udomljavanje kada je spreman za tako nesto: zdrav, naucen osnovama zivota sa ljudima itd.
Od momenta kada se da oglas do samog cina udomljenja, moze da prodje i nekoliko meseci, pa i do godinu dana. Na to utice mnoooogo parametara, od kojih mnogi - na zalost - zbog postojece neinformisanosti ljudi kod nas - otezavaju i produzavaju proces udomljavanja.
Na primer, nadjete bolesno stene od oko 3-4 meseca... Ako lecenje traje 2 meseca, ono vec ima 5-6 meseci, a to se - kako trenutno stoje stvari - kod vecine tretira kao vec poodrastao pas (ovde sam uracunala i mesec-dva rada sa stenicem da se nauci osnovama).
Ili, nadjete psa oko 2-3 godine koji je bio vlasnicki, ali se izgubio ili vlasnici ga izbacili i nece ga nazad... On sigurno ne moze ostati na ulici dugo. Vi ga uzmete sa namerom da udomite, a onda vam neko kaze: 'Necu, to je odrastao pas'.
Sta hocu da kazem?! Ljudi su probirljivi iz ovog ili onog razloga, jos ako se na to doda doza neznanja ili neinformisanosti, period udomljavanja zivotinje je zaista jedna velika neizvesnost.
Da skratim pricu, moze se pas udomiti i za 2-3 dana, a moze i za 6,7,8... meseci. To se nikad ne zna i to je najtezi deo kod nas koji zelimo da pomognemo da napustenim zivotinjama nadjemo dom.
[Ovu poruku je menjao LepoPace dana 29.03.2017. u 13:48 GMT+1]