Elektroautomobili su doživeli veliku ekspaniju na tržištu u poslednjih 4-5 godina, zadnje dve skoro svaki proizvođač ima po jedan EV model raznih cena, karoserija, dometa, dizajna, opreme.. što dovodi to toga da je EV dostupan velikom broju građana.
Sve se veoma brzo odigralo pa mnoge zemlje(izuzev Norveške) se nisu spremile, jer verovatno nisu ni očekivali da će nešto što je do juče bilo upotrebljivo samo za skladišta, danas uspeti da probije sve limite i postane upotrebljivo prevozno sredstvo.
Napraviti megavatna postrojenja košta, ali isto tako košta i gorivo koje se svaki dan pravi i troši, pritom gorivo ispari i nema ga više, dok megavatna postrojenja(pogotovo obnovljiva) ostaju.
Nije mi matematika jača strana, ali evo još jedne grube računice:
Potrošnja goriva u Srbiji na godišnjem nivou za 2011. godinu:
potrošnja benzina 650.000 tona, evrodizela milion tona, dizela D2 500.000 tona, a tečnog naftnog gasa (TNG) 350.000 tona.
Ukupno: 2,500,000tona
prosek kg u l za ova tri goriva bi bio oko 0,6kg/l
2,500,000(t)*1000= 2,500,000,000(l)*0,6 =
1.500.000.000(pros.l)
neka prosečna nabavna cena po litri goriva bude 30din, što iz uvoza, što iz domaće proizvodnje, dolazimo do sledeće cifre:
1.500.000.000(pros.l) * 30(din) = 45,000,000,000(din)/124 = 362,903,225€
ako neko ima precizinije podatke neka postavi.
Uglavnom, sve se ovo ne može preko noći promeniti , i potrebno je vreme, ali kada je jedna Norveška uspela da se izbori sa tolikim brojem EV-a, zemlja koja leži na nafti, onda ne znam šta druge države sprečava? Države koje uvoze naftu i zavisni su od tog energenta, a ne preduzimaju ništa za obnovljive izvore energije.
neznanje, lenjost, skeptičnost ili velika investicija su možda neki od razloga, ali verujem da će se sve to u skorijoj budućnosti promeniti.
nisu samo futuristička predviđanja, budućnost je već stigla