To je iz 60-ih i 70-ih je i propalo, jer:
- privreda nije nikad bila likvidna, osim retkih firmi
- svima je dato "pravo na rad", ali država nije mogla da zaposli tolike ljude koji su napuštali poljoprivredu i selili se u manja mesta ili gradove
- prethodni problem je rešen slanjem radne snage u inostranstvo
- i dalje se nije mogao rešiti problem likvidnosti privrede
- od 1970. godine kreće ubrzano zaduživanje SFRJ, sa "grejs" periodom
- Maršal umire, taman kad je istekao grejs period
Tadašnja SFRJ je lepo žonglirala između Istoka i Zapada, jer je tada moglo tako, imala je stratešku poziciju, i zato su nam namestili, uz pomoć vođa naših naroda i narodnosti, da se zavadimo i međusobno zaratimo, jer bismo i u EU ucenjivali druge i zloupotrebljavali strateški položaj. Zato su nas rasturili, pa ćemo deo po deo da ulazimo u EU, ako uspemo svi i da uđemo na kraju.
A privreda... pa jesmo u nekim stvarima bili daleko bolji od zemalja Varšavskog pakta, jer su nam dali da izvozimo u pojedine zemlje i da tamo radimo neke poslove da se narod ne bi pobunio protiv vlasti zbog gladi i nestašice i da slučajno ne odemu ka SSSR. Mogli smo i u NATO, ali bi bilo neprirodno da zemlja koja na vlasti ima Komunističku partiju bude članica NATO... A da odemo u Varšavski pakt, nije odgovaralo Zapadu, jer bi SSSR izašao na Jadransko more.
Tu odličnu poziciju je Tito maestralno iskoristio i uzimao para i svega drugog što je moglo i od Zapada i od SSSR, a Pokret nesvrstanih je napravljen na prvi pogled sa dobrom idejom, ali je u pozadini cilj bio da se pruži treća alternativa državama koje nisu htele uz SAD, da ne bi slučajno otišle uz SSSR ili Kinu.
Čak ni ti "loan" poslovi nisu mogli da spase privredu SFRJ od propadanja, između ostalog i ti delovi za Boing koje je pravila Prva Petoletka, a što se stalno pominje kao reper tadašnjeg uspeha privrede SFRJ. Razlog je bio što privreda uopšte nije ni bila modelovana da stvori akumulaciju kapitala. Čim ima nekog novca na računu, trošilo se nenamenski.
Zašto nenamenski? Pa jedino su tako pojedinci mogli da ostvare neku ličnu koristi, bilo kroz izgradnju vikendice ili kuće na moru ili na neki drugi način. Kad se pogledaju računi, sve je OK, društvena firma gradi letovalište za svoje radnike na moru. Cene nije mogao niko da pohvata, a direktor dobio "kućicu" od 300 kvadrata, koju je pošteno finansirao od svoje plate i ušteđevine.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.