SunnyBoy Confoederatio Helvetica
Član broj: 298150 Poruke: 453 194.209.14.*
|
Postoji puno misljenja o tome sta nam je razlog propadanja, ko nam je kriv i sta se kad desavalo.
Naravno, i ja imam svoje misljenje, mozda tacno, a mozda pogresno.
Ne idem tako daleko, do kosovskog boja. Sto se dalje ide, to je irelevantnije. Za samo 10-15 godina moze svasta da se uradi, kozmeticki, privremeno ili trajno.
Ja cu p[oceti posle drugog svetskog rata. Drzava je bila razrusena (mada sta je uopste bilo tako razruseno, kad je bila nerazvijena). Radjene su greske, poput istrebljenja Nemaca sa ovih prostora, uglavno obrazovanog dela stanovnistva, te njegova zamena stanovnistvom iz nerazvijenih krajeva. Zelelo se da se stvori proletarijat, ali fabriku i tehnologiju ne moze da void neko ko nema ni osnovno obrazovanje u tom poravcu. No to je islo kako tako, zemlja je ipak industrijalizovana, malo se dobijalo od istoka, malo od zapada,... Visak ljudi je poslat na zapad da se snadje i smanji socijalni pritisak u zemlji. Sedamdesetih je pocelo da se ljulja, politicka ekonomija umesto ekonomske politike je prestala da deluje. Politika upada u monetarni system se sve vise koristila, Agrokomerc iz Kladuse je samo jedan mali slucaj. Kad je Srbiji nedostajalo novca za penzije, jednostavno je SDK dobio nalog da ih isplati, to su svakako za tadasnje politicare bile samo brojke na papiru. Sansa da se Jugoslavija okrene zapadu pre zemlja istocnog bloka je propustena. Prilika da se dodje do jefinih sredstava kojim je u tom momentu zapad obilovao, kao i iskoristavanje zelje zapada da pokaze istoku da bi zemlja koja im se pridruzi procvetala nije iskoristena. Izabran je populizam, raspad zemlje, sukobi i igre prestola.
Finansiranje ratova devedesetih, izbeglice, prekid dugotrajnih ekonomskih veza i sankcije su crpele sredstva iz ekonomije. Populisticka politika nije dozvoljavala otkaze zbog smanjenja proizvodnje / troskova, nego su ljudi virtualno drzani na poslu. Zemlja je bila puna ljudi koji su radili, a bili na "placenim", "prinudnim" odmorima, nisu primali plate godinama, muljalo se na sve strane, svercovalo, radilo na crno,... Neki su bili "posteni", trpeli, nadali se boljem, drugi su postali biznismeni, shvatili da je vreme da nadju vezu i stvaraju imperije.
Kao sto svako domacinstvo koje zapadne u krizu to ne oseti odmah, ni drzava nije htela da prizna da ubrzano propada. Svako domacinstvo ima neke zalihe novca, manje ili vece. Medjutim, ima i zalihe u vidu novog bojlera, masine za ves, televizora, pristojnih kola, fasade na kuci koja nije oronula,... Vremenom se sve to krpi, ne obnavlja, ne zamenjuje. Posle 10 godina smo dosli dotle da majstor vise ne moze da popravlja, vec stvari zakazuju. Tako je bilo I sa nasom privredom. Ne mozete vise proizvoditi na starim masinama, tehnologinama, u smanjenom obimu, pretovareni radnicima koji nemaju posla, i biti profitabilni. Traktor iz sedamdesetih, radjen po tehnologiji sezdesetih nije isto kao nov savremen traktor. Trosi vise vremena, rada i goriva po istoj povrsini, ali je ne obradi jednako kvalitetno. Tako je bilo i sa svim drugim pogonima, od secerana, do fabrika automobila.
Pocetak dvehiljaditih je doveo do promena. Milosevic je pao ne zato sto je bio los, vec zato sto nije uspeo u onome sto je naumio. Smenili su ga oni koji nisu imali zajednicko vidjenje. Odmah je doslo do sukoba izmedju protagonist nacinalizma i nastavka milosevicevog rata sa celim svetom, malo drugacijim sredstvima, i onih koji su hteli sve to da ostave iza nas, zrtvuju neke stvari radi brzeg razvoja. Opet je gubljeno vreme u talnim medjusobnim preotimanjima vlasti, koalicionim kompromisima, neefikasnosti. Mentalitet podanika koji se u Srbiji neguje zahteva da se gleda Vodja, a ne ideja ili dela. Ljudi su glasali za Kostunicu, Djindjica, Seslja, Draskovica, a da u stvari nisu ni znali sta oni zaista obecavaju, sta rade, koji je plan. Pocelo je ekspresno zaduzivanje drzave bez plana, rasprodaja propale privrede "bogatim" pojedincima u osiromasenom narodu. Stranci nisu imali interes da rizikuju ili investiraju u propale firme, nesigurnu drzavu, nejasno okruzenje. Nezadovoljstvo je vratilo nazad populiste na vlast, izvezbane u devedesetim, samo sad bez tereta sankcija, ratova.
Sada imamo situaciju da se drzava jos vise zaduzuje, cime se stvara privid ekonomskog preporoda, vrlo sporo se napreduje, sa obzirom na startnu poziciju, zivi se u konstantnom izbornom procesu. Vlada delimicno uspeva da iskoristi krizu na severu Afrike i Kinesku potrebu za ekspanzijom. Ljudi sve vise napustaju drzavu, pogotovo oni koji imaju neka znanja i vestine, ne videci tu buducnost za sebe.
Ovakva spirala ne moze jos dugo da traje, opasnost od pucanja je vrlo realna. Dalje zaduzivanje ce morati da stane, krediti ce stici na naplatu. Da li cemo onda predate strancima sve sto smo tim kreditima izgradili (puteve, zeleznicu) i jos mnogo sta pride?
Stranci nece doci u zemlju gde im zarada nije garantovana. Gde nemaju radnu snagu, bilo jeftinu, bilo strucnu. Mi cemo poceti polako da udemo u deficit sa obe vrste.
Mogu da napisem koje su dobre stvari koje ova vlast radi, koje su lose, ali moj stav prema njima se ne menja.
|