Aco,
Emiterski otpornici kod paralelovanih tranzistora smanjuju njihovo pojačanje (hfe) i tako ih uparuju.
Radi se o negativnoj povratnoj vezi koju naprave emiterski otpornici.
Oni se stavljaju zavisno od tranzistora i struje kroz njih. Za te tvoje potrebe su taman oni koje si stavio kao što ti Žica reče.
Evo sličice da ukapiraš na koji način emiterski otpornici uparuju paralelne tranzistore:
E sad, posmatraj šta se događa:
Čim ti dovedeš onaj jedan volt pobude u tom deliću trenutka ne teče struja ni kroz jedan od tranzistora.
Pošto je pobuda veća od 0.7V baza-emiter barijere, oba tranzistora dobiju razlog da provedu mnogo.
Međutim, u tom pokušaju počinje teći struja kroz oba emiterska otpornika i javi se pad napona na tim otpornicima koji zavisi od veličline struje.
Kada taj pad napona dostigne 0.3V, na primer pri struji od 0.638A po komadu (0.3V/0.47R), razlika između baze i emitera bude tačno 0.7V.
E sad, ako iz bilo kog razloga jedan od tranzistora "pokuša" da provede više i poraste struja kroz jedan od emiterskih otpornika, pad na otporniku će biti veći od tih 0.3V i razlika između baze i emitera će se smanjiti ispod 0.7V, što smanjuje razlog za provođenje istog tog tranzistora.
Ako na primer neki od tranzistora "pokuša" da provodi manje, pad napona na njegovom emiterskom otporniku će biti manji, baza-emiter će dobiti malo više od 0.7V i taj će tranzistor provesti malo "jače" i nadoknaditi manjak.
Taj "pokušaj" je razrešen maltene pre nego što se dogodi, praktično je nenormalno mali delić vremena u pitanju, zato ga i nazivam "pokušajem"
Tako svaki za sebe "juri" tih 0.3V na emiterskom otporniku.
E sad, ako ti treba više od 2x0.638A kroz ceo sklop, onda ćeš morati da povećaš onaj pobudni napon od 1v na nešto više od toga,
Ako ti pak treba manje, onda ćeš smanjiti taj napon i to možeš do oko 0.6V, gde će tranzistori potpuno prestati da provode.
Taj napon barijere, za kog svi kažu da je 0.7v i nije tako precizan. Kreće se od 0.55V pa do čak i preko 1.2V pri velikim strujama baza. Sve to zavisi od raznih faktora, ali pri nekim umerenim strujama se usvaja kao okvirnih 0.7V.
Zavisi od vrste tranzistora, struje baze i temperature tog tranzistora.
Sa dva ista tranzistora je približno isti na svakom od njih.
Sa porastom temperature se smanjuje barijera baze i onaj tranzistor koji je topliji će pokušati da provede više, ali tu je sad emiterski otpornik koji značajno ublaži tu pojavu, na način poznat od malopre.
Iz tog razloga se paralelni tranzistori sa emiterskim otpornicima i termički prilično upare, posebno kad dele isti hladnjak.
Emiterski otpornici i tu dosta pomažu i to je jedna od metoda temperaturne stabilizacije tranzistora.
Emiterski otpornici su obično pristojan kompromis između uparivanja (i termičkog i po struji) i izgubljene snage na emiterskim otpornicima i biraju se tako da ti budu prihvatljivi gubici na otpornicima (zagrevanje, disipacija) i dovoljno pristojno uparivanje u prihvatljivim granicama (na primer, bude ti prihvatljivo recimo +-10% razlike struja, pa izabereš otpornike koji to zadovoljavaju).
Veći emiterski otpori - bolje uparivanje ali veći gubici na njima.
Manji emiterski otpornici - lošije uparivanje ali se manje oni greju.
Vrednosti od 0.1R do 1R nisu nikakvo Sveto pismo i jako zavise od tvojih potreba.
Na primer kad treba upariti dva moćna tranzistora, kroz koje gura recimo 50A po komadu (ima takvih samo da znaš), 0.1R bi grejao kao lud (50A^2 x 0.1R= 250W). Svakako da se u takvim uslovima biraju otpornici od nekoliko milioma.
Kad treba da upariš neka dva visokonaponska tranzistora što provode samo po 50mA po komadu (ali na primer pri 500V, što je čitavih 25W po tranzistoru), onda emiterski staviš na primer od čitavih možda 10R ili još više ćak.
Tako ti je to sa tim emiterskim otpornicima. Dao sam ti vrlo laičko objašnjenje, ali verujem da će ti biti lagano razumljivo dok ne naučiš više od toga.
Pozdrav
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 07.10.2019. u 23:38 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 07.10.2019. u 23:44 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 07.10.2019. u 23:47 GMT+1]